Page 82 - STAV broj 161
P. 82
STAJALIŠTA
Piše: KRIVO SRASTANJE
Sadik Ibrahimović
Sjećanje
O tegobnom, ali
dostojanstvenom
životu Senada
Mičijevića
Ulazim u Senadovu preskromnu, ali čistu, toplu kuću. Nigdje stola,
stolice, komada namještaja, tek dvije spužve prekrivene dekom. I
knjige, mnogo knjiga, uredno složenih u predsoblju, jer Senad ni
police za knjige nije imao
– Nemoj ići u Blagaj. Sve se tumbe okre- ambijentom – i sjedam u jedan od novo- Sjedimo na podu, “turski”, pijemo čaj
nulo. Najobičnije vašarište, pa i gore od izgrađenih restorana. i razgovaramo opušteno, neobavezno, ni
toga. Ostani večeras kod mene, a prijate- o čemu osobito važnom. Susret je to, na-
ljima reci da te pokupe sutra ujutro kad Gledam u snažno izvorište Bune, u kri- žalost, s jednim od posljednjih, dobrih,
se budu vraćali nazad – veli mi drug Se- stalno čistu rijeku iz koje se serbes može iskrenih prijatelja.
nad Mičijević dok sjedimo u jednom od piti – pa se spuštam do rijeke, rukama za- – Jesi li gladan – pita iznenada.
kafića, tik uz obalu Neretve, u Mostaru, hvatam vodu, pijem i umivam se – u sitne – Ne, nisam, hvala ti.
uz tih, ugodan razgovor. i krupne ribe koje se praćakaju, u sure, – Ja jesam. Od jučer ništa nisam jeo
visoke litice koje poput kakvog gorostasa – reče i iz papirne vrećice izvadi trećinu
– Vrlo rado. Ali, nezgodno mi je zbog raširenih ruku natkriljuju i štite mjesto kifle i komadić sira veličine kutije šibice.
njih. Došli smo skupa i, bojim se, uvri- od svakog zla i ljudske pogani, gledam u, Pojede i zahvali se Bogu.
jedit će se. za mene, uvijek novi, fascinantan, spek- Eto, tako je živio jedan od najblista-
takularan prizor, kakav se drugdje teško vijih umova koje je ova zemlja iznjedrila
– U redu. Razumijem. može naći i moje prvobitno razočaranje – čovjek zapanjujućeg znanja o svemu i
Dok prilazimo Blagaju, osupnut i, netragom nestaje. Jer, Buna je naprosto svačemu, autor Bosanskog etnološkog rječ-
blago rečeno, neprijatno iznenađen, Buna. Čudo. nika, prvog rječnika takve vrste uopće u
uviđam koliko se, nagore, od moje po- bosanskohercegovačkom kulturalnom
sljednje posjete Blagaju i Buni mnogo Ali sam sam. I osjetih što tu i takvu prostoru, autor nekolicine iznimno vri-
toga promijenilo i koliko je Senad bio bogomdanu ljepotu ne mogu podijeliti s jednih djela iz oblasti historije, historio-
u pravu. Zaista, “najobičnije vašarište, nekim srcu mi dragim. Onako, šutke, bez grafije, etnologije, tesavvufa. Tako je živio
pa i gore od toga”. ijedne izgovorene riječi. i djelovao skromni, nenametljivi, neshva-
Svuda naokolo štandovi s kineskim ćeni i, istodobno, kolosalno veliki Senad
tričarijama, volovi i ovce na ražnju, ro- Istodobno, javi se i nelagodna primi- Mičijević. Neka se zna.
štilji, nabrzinu sklepane ljetne birtije – sao kako mi valja na tvrdoj, neudobnoj Na drugi i, zasigurno, bolji i praved-
daščare i šta sve ne. Teški kičeraj. I ne- klupi presjediti do jutra, a nije još ni po- niji svijet preselio je Senad marta mjeseca
opisiva gužva. Dalje ne možemo, pa, uz noć prevalila. Nedugo potom, kao da mi 2013. godine, a ovaj tekst, u povodu pet
golem rizik, nemajući izbora, auto ostav- je čitao misli, javlja se Senad. godina od njegove prerane smrti, skromno
ljamo pored neke ratom porušene kuće je podsjećanje na njega, njegov stvaralački
i nastavljamo ka Buni pješice. – Jesi li vidio šta si trebao vidjeti – pita. opus i tegoban, ali čist, dostojanstven ži-
Po dolasku, dok se moji saputnici, – Jesam. vot, do čega je Senad, pouzdano to znam,
kroz stotine i stotine tjelesa, s mukom – Hoćeš li da dođem po tebe? osobito držao, sve do posljednjeg ovoze-
pokušavaju probiti u tekijsko dvorište, – Odmah. maljskog daha.
a meni takvo šta napamet ne pada, pre- Ponoć je prošla. Ulazim u Senadovu Neka je rahmet njegovoj dobroj, ple-
lazim preko rogobatnog betonskog mo- preskromnu, ali čistu, toplu kuću. Nigdje menitoj duši. n
sta – arhitektonski ničim usklađenim s stola, stolice, komada namještaja, tek dvije
prostornom matricom i nestvarno lijepim spužve prekrivene dekom. I knjige, mno-
go knjiga, uredno složenih u predsoblju,
jer Senad ni police za knjige nije imao.
82 5/4/2018 STAV
