Page 9 - PRESUDA KRVNIKU
P. 9

23.3.2016. I          I 9
                                                                                                                              SRIJEDA

                                                                                                             Presuda krvniku




           ČEKA PRESUDU KARADŽIĆU                       VIŠEGRAD  GRAD U KOJEM SE DESILA ŽIVA LOMAČA

      Doživotna kazna zatvora

        Enisa danas čeka presudu onome pod čijom palicom
      su se desili najgori zločili koji su zabilježeni u prošlom
      stoljeću, a kome se na teret stavlja i izvršenje genocida
      u Foči, Radovanu Karadžiću.
        -Presretna sam što je doveden pred lice pravde. Jed-
      nako mislim da se moglo to mnogo ranije uraditi, ovo je
      malo kasno, ali bolje je ikako, nego nikako. Da mi, žene,
      imamo pravo da mu sudimo, vjerovatno bi mu presudili
      prijekim sudom. Pošto mu sudi međunarodna pravosudna
      institucija, očekujem doživotnu kaznu. Jer onakav čovjek,
      koji na duši nosi hiljade i hiljade ljudi, majki, žena, djece i
      staraca ubijenih i zaklanih, on ništa drugo i nije zaslužio
      osim doživotne kazne. Samo je žalosno što nema smrtne
      kazne – poručila je Enisa uoči izricanja presude Karadžiću.


             OSAM PRESUDA ZA FOČU
      Kazna zatvora 165 godina

        Za zločine počinjene u Foči izrečeno je svega osam za-
      tvorskih kazni. Na najdužu kaznu zatvora osuđen je Goj-
      ko Janković, 34 godine, zatim Dragoljub Kunarac na 28,
      presuđeno je i Neđi Samardžiću na 24 godine zatvora, te
      Radomiru Kovaču na 20 godina kao i Radovanu Stanko-
      viću. Nešto manje kazne, po 12 godina, dobili su Zoran   Drina je bila krvava
      Vuković i Milorad Krnojelac, a Dragan Zelenović je priza-
      no krivicu i osuđen je na 15 godina zatvora.

                             augusta 1992. godine. Iz „Par-
                             tizana“ ju je izveo bivši radni   Most Mehmed-paše Sokolovića bio je mjesto odakle su srbijanski
                             kolega iz bolnice.
                              - Prepoznao me u logoru.   zločinci bacali tijela u Drinu, koja je tih dana bila crvena od krvi
                             Izveo me iz grupe žena i na-
                             redio da izađem s njim. Izveo   odivljali užički korpus  su 26. maja u Bosanskoj Jago-  prva pružila pomoć.   od 60 centimetara. Na travi su
                             me je izvan dvorane, u neki    Jugoslovenske narod-  dini zaustavili autobus i izveli   -Njen identitet ne mogu ot-  ležali Milan Lukić i njegovih
                             sokak, a onda mi je rekao: Ja   ne armije (JNA) je 14.  17 Bošnjaka iz Višegrada, te  kriti jer je zaštićeni svjedok.  šest “orlova“. Pretpostavljam
                             ti više ne mogu pomoći. Vra- Paprila 1992. okupirao  ih strijeljali.      Ona se nekim čudom spasila.  da su bili drogirani, jer su se
                             tila sam se u stan svoga oca,   Višegrad i sela oko njega. Na-  Rođacima Sredoju i Milanu  Iskočila je kroz prozor iz kuće  čudno ponašali... Vikali su da
                             odakle sam, nekoliko dana   kon toga su druge paravojne  Lukiću zločinačka krv je izgle-  u Pionirskoj. Kada je došla do  stanem. Počela sam bježati,
                             kasnije, uspjela pobjeći na   formacije Srbije i Crne Gore,  da najviše radila u junu 1992.  nas, ne znam kako, vidjela sam  bacajući odjeću koja je gorjela
                             slobodnu teritoriju – ispričala   skupa sa srpskim formacijama  kada su zabilježeni najstravič-  je i nisam mogla vjerovati da  - ispričala je Turjačanin, koja
                             nam je Enisa.            iz Bosne i Hercegovine, izvrši-  niji zločini. Pod komandom  je živa. Na njenim rukama sam  je po licu, vratu i rukama zado-
                                                      le masovne pokolje, ubijanja i  Milana, 14. juna 1992. spe-  vadila crve. Moj suprug je na-  bila opekotine trećeg stepena.
                             Služenje istinom         spaljivanja bošnjačkih civila.  cijalna paravojna formacija  pravio neke daskice pa smo joj   Uprkos teškim opekotinama
                             Enisa se od mnogih drugih   Užički korpus je vršio tihu  zarobila je više od 60 osoba,  njima vezali ruke. Rane smo  ona se nakon nekog vremena
                             razlikuje jer glasno govori o   okupaciju grada na Drini, tako  uglavnom žena i djece iz Više-  joj isprali, imala sam malo  vratila na Bikavac, gdje je i ži-
                             onome što joj se desilo. Kako   što su svoju tešku artiljeriju po-  grada. Njih je Milan Lukić za-  nekog sredstva... ne mogu se  vjela,  išla je od kuće do kuće
                             kaže, nema čega da se stidi.   stavili na sva strateška mjesta  tvorio u kuću Avde Omeragića  sjetiti koje je bilo. Njeno je  upozoravajući ljude na ono
                             Trebaju se stidjeti samo oni   oko Višegrada, a istovremeno  u Pionirskoj ulici u Višegradu,  tijelo skoro u potpunosti bilo  što im se može dogoditi, a u
 Žrtve silovanja pred logorom “Partizan”       FOTO: AA  koji su to počinili.  je započeto zatočeništvo muš-  gdje ih je žive spalio. U one  u plikovima – opisuje Hase-  posljednjoj od njih je i ostala.
                              - Podstaklo me je mnogo   karaca, žena pa i djece. Prvo-  koji su pokušali pobjeći kroz  čić, govoreći kako im je ona  Čekala je da svane kako bi
     siluju kćerke, a nisu imale  stvari da govorim javno o   bitni cilj je bio zauzimanje hi-  neki od prozora pucalo se, ali  rekla da su u toj kući spaljeni  otišla do srpske vojske, koje
     moć da to zaustave – priča  ovome, a najviše negiranje   drocentrale, te ostalih objekata  uz Božiju pomoć osam osoba  živi ljudi.   je očajna molila da je strijelja-
     nam Enisa ne krijući suze i  Republike Srpske i Srbije   od vitalnog značaja kao što su  se spasilo.                      ju. Međutim, nisu joj nikakvu
     bol koju i dan-danas nosi sa  svega onoga što se nama de-  zgrade općine.   Bakira Hasečić je jednoj od   Bikavac         pomoć pružili, osim što joj je
     sobom.                  silo. Kako da ne progovorim                      preživjelih žrtava iz Pionirske  Spaljivanje živih ljudi nastav-  jedan vojnik rekao da bježi jer
       Zločinac koji je njoj najviše  kada neki negiraju postojanje   Krvava Drina                     ljeno je i u naselju Bikavac. U  je Milan Lukić traži i želi da
     boli nanio bio je radni kolega  logora i silovanje žena. Neki   Most Mehmed-paše Sokolovi-  Rođacima Sredoju   kući Mehe Alića zločinci su  je dokrajči.
     njenog supruga. Nikada nije  tvrde kako smo se same ubi-  ća u Višegradu bio je mjesto            zapalili 72 civila koji su bili
     doveden pred lice pravde.  jale, silovale... Kako neko   odakle su srbijanski zločinci   i Milanu Lukiću   većinom iz naselja Župa. Naj-  Živa sam
     Upoznala je Tužilaštvo BiH i  može biti toliko bezobrazan.   bacali tijela u Drinu, koja je   zločinačka krv je   mlađa žrtva tog gnusnog zlo-  Nakon toga uputila se sa preo-
     navela njegovo ime, ali prav-  Ja hoću u lice da kažem i evo,   tih dana bila crvena od krvi.   izgleda najviše   čina bila je beba, rođena dva  stalim Bošnjacima iz Višegra-
     da ga nikada nije stigla, jer je  stala sam da im kažem da ne   Kuća Bakire Hasečić gledala       dana ranije.            da prema Međeđi. Izdržala je
     u međuvremenu umro.     govore istinu, da su bezo-  je ka mostu.           radila u junu 1992.      Zehra Turajčanin je jedina  uprkos dijagnozama ljekara da
       Ova dama, koja danas po-  brazni. Dovoljno su nas po-  -Do 29. maja 1992. godine   kada su zabilježeni   preživjela iz buktinjske vatre  je na pragu smrti i da se na nju
     nosno korača, ne želi da šuti o  tcjenjivali, pljuvali nas i oni   sam svakodnevno, osim od-  najstravičniji zločini.   u Bikavcu. Bila je svjedok tu-  ne isplati trošiti lijekove. Kada
     onome što je preživjela. Jed-  nisu jednostavno željeli da   vođenja i upadanja četnika u         žilaštva u haškom tribunalu  je stigla u Međeđu nije je niko
     nom prilikom je rekla kako  budemo žene, majke... Nji-  naše kuće, gledala na mostu   Pod komandom   protiv rođaka Lukića.  mogao prepoznati.
     bi voljela da sunce nikada  hova želja je bila da budemo   klanja, ubijanja... Pet-šest me-  Milana, 14. juna   -Na vrata i prozore su stavili   -Još uvijek sam živa. Život je
     ne zađe, jer kada se smrkne,  ništa. Ja nisam mogla da šu-  tara od moje kuće plutala su   1992. specijalna   namještaj. Prvo su na kuću ba-  lijep i ja još uvijek želim živjeti
     i njene misli su jednake noć-  tim i da sjedim skrštenih ruku   tijela Bošnjaka po Drini. Dri-    cali kamenje, onda su ispucali  punim životom - rekla je Zehra
     noj tami.               i da gledam taj bezobrazluk   nom je tekla krva, a ne voda   paravojna formacija   rafale, pa bombe... Ubacili su  Turajčanin koja je svoj iskaz
       - Sada bih voljela da dan  koji su oni sve vrijeme isti-  – opisuje Hasečić.  zarobila je više   neki prah, od kojeg se jedva  na suđenju Milanu i Sredoju
     traje 22 sata, a ona ostala dva  cali – poručuje Enisa, žena   Iz Višegrada su se užičke   od 60 osoba,   moglo disati. Onda je buknuo  Lukiću dala na francuskom
     sata bih spavala, jer toliko  koja je poslala jasnu poruku   snage povukle 19. maja 1992.         požar. Vatra se brzo proširila.  jeziku. U Francuskoj, gdje se
     moji snovi traju. Nikada, ali  svim žrtvama koje se danas   Nakon njih pokolje i ubistva   uglavnom žena i   Ljudi su živi gorjeli. Čula se  već godinama liječi, pronašla
     nikada, nijedna žena koja je  stide i šute o zločinama koje   nastavljaju Beli orlovi, Luki-  djece iz Višegrada.   piska, jauci i cviljenje - opisala  je svoj mir u kojoj nastoji da
     prošla najgore zlo u ratu neće  su preživjeli.   ćevi Osvetnici, te paravojne   Njih je Milan Lukić   je Turjačanin.      zaboravi sve što joj se dogo-
     moći spavati, niti o lijepim   - Treba u životu dići glavu   formacije Vojislava Šešelja.           Zehri su tada stradali maj-  dilo te 1992. godine.
     stvarima razmišljati. Ne samo  i glas. Reći istinu i služiti se   Najveći strah među Bošnjaci-  zatvorio u kuću   ka, dvije sestre, dvoje sestri-  Milan Lukić osuđen je na
     žene koje su iz Foče, to se  njom. Jer istina uvijek pobi-  ma sijali su Osvetnici koje je   Avde Omeragića   ne djece, te 27-godišnja sna-  doživotnu kaznu zatvora. On
     dešavalo ženama iz Rogati-  jedi i ona ispliva. Istina će   predvodio krvnik Milan Lukić.   u Pionirskoj ulici u   ha sa sedmogodišnjim sinom.  je prilikom izricanja presu-
     ce, Višegrada... – priča Eni-  donijeti mir u naše duše i u   Trebalo im je samo nekoliko         Turajčanin se prisjetila i svog  de čitao Bibliju i smijao se.
     sa, koja je iz Foče izašla 13.  našoj zemlji.    sedmica da opljačkaju kuće i   Višegradu, gdje ih je   pohoda u spas.    Sredoje je dobio 27. godina
                                                      počine desetine ubistava. Tako   žive spalio       -Izašla sam kroz neki otvor  zatvora.    DŽ S.-K.
   4   5   6   7   8   9   10   11   12   13   14