Page 4 - 10.07.2016 Faktor 237
P. 4

4 I             I  10.7.2016.
                               NEDJELJA

              Srebrenica



              ĆAMIL DURAKOVIĆ O DŽENAZI                                             TUGA MAJKE KADE RAMIĆ

              Žrtve moraju biti

              u centru pažnje                                  Život joj satkan



              Ove će godine 11. jula u Po-
              točarima biti ukopano 127
              žrtava genocida. Prema ri-
              ječima Ćamila Durakovića,                        od uspomena na
              predsjednika Organizacio-
              nog odbora za obilježavanje
              21. godišnjice genocida nad
              Bošnjacima „Sigurne zone
              UN-a“, privode se kraju                          četiri ubijena sina
              pripreme za komemoraciju.
                - Očekujemo dolazak ve-
              likog broja građana BiH, su-
              sjednih zemalja i iz inostran-
              stva. Osim državnog vrha
              BiH i predsjednika Haškog                        Sabit je pogino u toku rata, a Dževad, Džemo i Mehmedalija nikad
              tribunala Theodora Merona,   ĆAMIL DURAKOVIĆ
              sudije Carmela Agiusa i mi-                      nisu došli. Našli smo ih, i ukopani su njih trojica u Potočarima
              nistra vanjskih poslova Tur-  - Želimo žrtvama i njho-
              ske, nemamo informacija o  vim porodicama vratiti ko-  PIŠE ADEM MEHMEDOVIĆ  Kaže da živi od uspomena  oplakujem i uzdišem. Ne znam   Sanjam ih često,
              drugim „poznatijim“ gostima,  memoraciju koju je prošle                   na svoje sinove. Svaki dan  ni kako je insan živ nakon sve-
              što u konačnici nije ni bitno,  godine, kako su to nedavno   rda, ili Sućeska, od   gleda staze kuda su se oni  ga. Živi se onako kako mora   učim im Fatihe,
              jer u Potočarima žrtve trebaju  rekle majke, „ukrao“ premi-  grada Srebrenice uda-  kao djeca igrali.  – govori nena Kada sa suza-  Jasine. Nisam ja
              biti u centru pažnje – izjavio  jer Srbije Aleksandar Vučić.   ljeni su petnaestak ki-  - Živim da se   ma u očima.         jedina koja je izgubila
              je za Fenu Duraković.    I ne mislim tu konkretno na   Blometara. Nekada je   sjećam,                     Sabit je pogino u
                Podsjeća da ove godine  Vučića već sve sporedne do-  ova mjesna zajednica brojala                        toku rata, a Dže-  sinove, mnoge su
              nisu slali pozive za dolazak  gađaje koji uvijek prije i to-  blizu četiri hiljade stanovnika.                vad, Džemo    majke. Svakom je
              na komemoraciju. Dodaje da  kom dženaze privuku pažnju   Na spomen-obilježju u centru                          i Mehme-     njegova bol najteža,
              je podignut stepen sigurno-  javnosti. Haški tribunal je   mjesne zajednice uklesano je                          dalija ni-
              sti na najviši nivo i uvjeren  već rekao sve o tome kako   gotovo hiljadu imena onih koji                         kad nisu   svakog njegova rana
              je da više niko neće moći da  su ubijene žrtve, a 11. jula   su ubijeni tokom rata i u julu                                 najviše boli
              ometa dostojanstven ispraćaj  trebaju progovoriti bijeli ni-  1995. godine.
              žrtava genocida. Naglašava  šani u Potočarima – naveo je                                                                  došli, iako sam se nadala da će
              da je na zahtjev majki od-  Duraković, dodajući da isti-  Oplakujem i uzdišem                                             makar jedan doći. Našli smo
              lučeno da na komemoraciji  na o događajima iz jula 1995.   Među imenima su i imena                                        ih, i ukopani su njih trojica u
              nisu dobrodošli svi oni koji  treba biti temelj zajedničke   četverice braće, Sabita, Dže-                                Potočarima, priča nena Kada.
              negiraju sudski priznate pre-  budućnosti Srba i Bošnjaka   vada, Džeme i Mehmedalije
              sude o genocidu.         na ovim prostorima.     Ramić. Njihova majka Kada                                                Unuci i praunuka
                                                               Ramić živi nedaleko od spo-                                              - Sanjam ih često, učim im
              Instalacija u Sarajevu                           men-obilježja. Kada, pored                                               Fatihe, Jasine. Nisam ja je-
                                                                                                                                        dina koja je izgubila sinove,
                                                               četiri sina koja su ubijena,
              RS sačinjena od                                  ima i kćerku Redžiju, kod                                                mnoge su majke. Svakom je
                                                                                                                                        njegova bol najteža, svakog
                                                               koje danas živi.
                                                                                                                                        njegova rana najviše boli –
                                                                 Nena Kada ne zna tač-
              masovnih grobnica                                no kada je rođena, ali                                                   govori nena Kada koja kaže
                                                                                                                                        da joj radost čine unuci i pra-
                                                               zna da ima više od 80
                                                               godina. Među prvim                                                       unuka Ajna.
                                                               povratnicima se vra-                                                       - Unuk Sabit je dobio ime
                                                               tila u Srebrenicu,                                                       po dajdži jer se rodio brzo na-
                                                               u svoju Su-                                                                kon njegove pogibije. Dobri
                                                               ćesku.                                                                           su, hvala Bogu. Do-
                                                                                                                                                   bro je da ih ima,
                                                                                                                                                    neka omladi-
                                                                                                                                                     ne, bez njih
                                                                                                                                                     nema ništa.
                                                                                                                                                      Mora neko
                                                                                                                                                      čuvati us-
                                                                                                                                                      pomene i
                                                                                                                                                       sjećanje  -
                                                                                                                                                        kaže nena
                                                                                                                                                        Kada.

              Istina o kojoj treba govoriti             FOTO: AA
                                                               MALOLJETNI BEGO BEKTIĆ 63 DANA PJEŠAČIO DO SLOBODNE TERITORIJE U TUZLI
              Građanska Anti-Dejton gru-  kako je to bolno i teško i kroz
              pa u centru Sarajeva, na Trgu  šta je prošao masovno bošnjač-  Begu Bektića rat je zatekao
              djece Sarajeva, postavila je ju-  ki narod tokom agresije - rekao  kao školarca u Srebrenici.  SREBRENICA JE MOJA HIDŽRA
              čer instalaciju koja, u obliku  je Aličković.    Djetinjstvo mu je prekinuto
              bh. entiteta RS, prikazuje ma-  Instalacija masovne grobnice,  granatama. Na svojoj koži je
              sovne grobnice u BiH. Osnivač  kako je istakao, napravljena je  osjetio rat, a pogotovo pad  Srebrenicu. Ipak, sjećanje na  koja živi u Federaciji bez posla.  sebe, mogao bi se o tome sni-
              Grupe Nihad Aličković ističe  i prikazana u granicama RS-a,  Srebrenice u julu 1995. go-  rat bilo je previše blizu i previše  Imamo ovdje mnogo mladih lju-  miti film. Taj put od 63 dana,
              da je instalacija postavljena  uz postavljenu tablu na kojoj je  dine. Kao maloljetnik je pro-  jako da jednostavno nisam mo-  di koji se bave malinarstvom,  ja kažem da je to put pakla, ali
              povodom godišnjice genocida  ispisano “Dobrodošli u Republi-  šao put smrti od Srebrenice  gao da se ne vratim. Od 2007.  pčelarstvom, stočarstvom i sve  smo imali cilj da ga prođemo.
              počinjenog nad stanovnicima  ku Srpsku”.         od Tuzle.                godine radim u općinskoj admi-  što proizvedu prodaju. Normal-  Bili smo 14 dana bez hrane, sve
              Srebrenice, koja se obilježava   - Upravo je to poruka koja   Put koji je trajao 63 dana.  nistraciji, a nakon posla idem na  no i solidno žive – priča Bektić  što smo jeli bila je poneka jabu-
              11. jula, piše Anadolija.  objašnjava da ta dobrodošlica  Uprkos svemu, Bego Bektić se  selo u Bektiće, gdje se pomalo  koji kaže da su godine rata bile  ka, kruška, puž. Lutali smo od
                - Htjeli smo obilježiti poči-  završava na ovakav način i to  u Srebrenicu vratio 2005. godine  bavim pčelarstvom i običnim se-  teške, posebno 1995.  Žepe do Sućeske natrag. Bližila
              njeni genocid na poseban način:  je činjenica i istina o kojoj treba  nakon završenog fakulteta kri-  oskim poslovima. Mislim da sam   - Došao je rat, težak period,  se jesen i odlučili smo da kre-
              da istinu i činjenice iznesemo  govoriti, jer ovo je danas borba  minalistike u Sarajevu. Bektić  ostvario svoj san – ističe Bektić,  bez hrane kako treba, bez soli.  nemo pa šta bude. I eto, nakon
              na ulicu, ljudima pred oči, da  protiv zaborava, a ne borba proi-  kaže da je imao ponude da radi  koji kaže da je imao priliku da  Sve ono što je normalno i što lju-  63 dana sam vidio Tuzlu – priča
              vide kako izgledaju masovne  tv pomirenja. Ovo je podsjećanje  u Sarajevu, Tuzli, Zenici, ali da  živi daleko od Srebrenice.  di imaju, toga u ratu nestane. Kad  Bektić koji kaže da po dolasku
              grobnice, na čemu leži RS, da  na stradanje, ubijanje, na genocid  se ipak odlučio za povratak u   - Obišao sam gotovo cijeli svi-  je Srebrenica pala, moj put do  u Tuzlu nije mogao vjerovati
              jednostavno oni koji nikad nisu  koji se ne smije negirati - rekao  Srebrenicu.  jet, ali, opet, najljepše je u Sre-  slobode trajao je 63 dana. Svaki  da postoje trgovine u kojima se
              posjetili masovnu grobnicu vide  je Aličković.     - Ja sam se odlučio za  brenici. Mnogo je naše omladine  čovjek u Srebrenici je priča za  može kupiti čokolada.
   1   2   3   4   5   6   7   8   9