Page 61 - STAV broj 206

STAJALIŠTA

APOKRIFNI FRAZARIJ
Prepoznam naše i na ulici

TRAČNICE SE SPAJAJU

U BESKONAČNOSTI

Nek se vidi šta volim. Bar mislim. Takvi smo svi mi. Samo što se
neki usude, a neki ne. U tome je sve. Kakvi smo, takvi smo. Šta je u
tome loše?! Zato smo tako vidljivi. Meni se to baš dopada
Piše:
Irfan HOROZOVIĆ

utovao sam sa sjevera. S napre- Sudeći po svemu, priča je bila sočna. On – Uskoro ću izići – reče on pažljivo
skok pročitanog sjevera. Uz izlet je dodavao riječ-dvije, a ona je sve vese- me gledajući – imam tu nekog posla, a ti?
i druženje. I povijesnu nostalgiju. lije nastavljala svoju priču. – U Berlin. Kasnije ću u Sarajevo.
PNaravno. Ipak, sve je bilo u redu. – Tako sam i mislio. Znam: pruska
A red je uvijek sumnjiv skitačima kakav – Golema je Skandinavija – najed- pastrma, pruski sudžuk... Iz Sarajeva si?
sam. Izbjegavao sam u vagonu mjesta s nom reče krupan čovjek pored mene – a, – Sad jesam.
puno ljudi, jer mi se nije baš razgovara- zemljače?! – Oklen si?
lo, a, osim toga, to je moglo biti i otežano Jesam li nešto govorio u snu, pomi- – Iz Donjeg Šehera.
velikim brojem jezika koji su se stjecali slih? Ili je u pitanju nešto sasvim drugo? – Gdje ti je to?
na tom mjestu. – Van svake sumnje – odgovorih – a – U Banjoj Luci.
Sve u svemu, našao sam jedan prazan kako si znao da smo možda zemljaci? – Lijep grad.
kupe i sjeo. To je trajalo samo do sljede- – Nema ti tu nikakve mudrosti. To se – Bio je.
će stanice. Gledao sam neko vrijeme u odmah vidi. Prepoznam naše i na ulici. – I sad je.
tračnice, a u glavi mi je bila ona mate- Pogledaj kroz prozor. One tamo žene što – A ti?
matička teza o paralelama koje se u be- stoje sa strane su naše. Kao i taj što puši – Šta ja?
skonačnosti na kraju spajaju. Umoran, i gleda u nas. – Odakle si?
kakav sam bio, neosjetno sam zaspao. – Znaš ih? – Iz Gradiške. Recimo.. – govorio je
Kad sam se probudio, kupe je bio goto- – Kako ću znati. Nikad nisam ovdje to ustajući.
vo potpuno pun. Nasuprot mene sjedila bio. Pogledaj ih samo. Vidi se iz aviona... I zaista je vrlo brzo izišao. Okrenuo
je neka žena s velikom korpom koju je – Svaka čast. Vjerujem. se na peronu i pozdravio me. Nekako na-
držala u krilu. Njena odjeća bila je kao – Ne mijenjaju se ljudi tako brzo. padno. Kako je želio. Tamo je stajao neki
narodna nošnja iz leksikona. Do nje čo- Njihova djeca su drugo. Njih je gotovo čovjek koji ga je čekao. Posve drukčiji. Sa-
vjek slično odjeven s kojim je ćućorila. nemoguće prepoznati... – onda se sagnu mozatajan. Čovjek s kojim je imao te svoje
Njen suprug? i šapnu – I ova časna je naša. poslove. Odjeven pristojno i nenapadno.
Uz vrata je sjedio dotjeran mladić – Kako to znaš? – nisam odolio. Kad se stanica izgubila iz vida, primi-
nimalo oduševljen što se ovdje zadesio. – Znam – reče on. – pogledaj je bolje... jetio sam da me časna sestra gleda.
Pažljivo je gledao u putnike što su pro- lice... pokreti... ruke... – Sve ste razumjeli? – zapitao sam je,
lazili. Do mene neki krupan čovjek za- Tu smo zašutjeli. ne znam zašto.
gledan kroz prozor. Sve je na njemu bilo – Ratovali su i oni... – reče on nekako Klimnula je glavom.
nekako napadno. Ništa nije išlo jedno uz sjetno – ali ipak su to uspjeli zaboraviti. – Bio je siguran u to – pokazao sam
drugo. Šešir, sako, hlače. I vrlo upadljivi Život je iznad svega. na mjesto gdje je sjedio onaj što je izišao.
prsluk koji bi sam o sebi pričao u ljetnim – Znam. – Čudan čovjek – zaključila je ozbilj-
danima na jugu. Iza njega, jedva vidljiva I onda smo opet šutjeli. no kao da je otkrivena i vratila se u svoje
časna sestra. – Vidiš kako sam ja obučen? Odmjerio misli. Ili molitvu.
Prešao sam preko lica vlažnom mara- si me, priznaj. Kao i drugi. Glupi grmalj, Svi smo mi čudni, pomislio sam. Niko
micom i pozdravio sve prisutne naklonom misle oni. Ništa ni s čim ne ide. Naizgled. nije primijetio, ali i onaj mladić je ne-
glave. Led je bio razbijen. Mogli smo na- Ali ja tako volim. Od klize do klize ku- stao. Ništa mu u našem kupeu nije bilo
staviti put. Ljudi se čudno ponašaju kad pim. I sve na sebe. Nek’ se vidi šta volim. zanimljivo. Žena s tržnice gledala je go-
pretpostavljaju da ih oni oko njih ne ra- Bar mislim. Takvi smo svi mi. Samo što se tovo zabezeknuto. Čovjek pokraj nje je
zumiju. Tako je žena koja je očito bila na neki usude, a neki ne. U tome je sve. Kakvi spavao. Tračnice su nastavile svoj put ka
tržnici žustro objašnjavala nešto čovje- smo, takvi smo. Šta je u tome loše?! Zato beskonačnosti. Uskoro sam izišao i ja, te
ku do sebe na nepoznatom mi narječju. smo tako vidljivi. Meni se to baš dopada. potražio prijevoz za Berlin. n

STAV 14/2/2019 61