Page 81 - STAV broj 354

STAV: Je li taj ambijent probudio moti- inspiraciju, Filip Latinovicz se suočava sa
ve rata pa ova zbirka najviše tretira vri- svojim najvećim strahom jer mu upravo
jeme agresije? slikarstvo daje onaj jedini identitet koji
DŽOLOTA: Ratni motivi jesu prevla- ga čini onim što jeste itd. Dakle, svijest
davajući, iako u ovoj knjizi ima i dosta od nas čini ljude. A svijest je nešto što
drugih motiva koji su na fonu egzisten- je darovano čovjeku kao antropološka
cijalističke filozofije. Postoji fizičko, datost, a istovremeno i kao balast koji
temporalno vrijeme. U svakom čovjeku nosimo na ramenima od rođenja pa do
kuca i unutarnje vrijeme. Tema rata i rat- smrti. Mnogi nikad u životu ne posta-
na tematika, koja je najfrekventnija u nu svjesni niti postave pitanje zašto sam
ovoj zbirci, sazrijevala je u meni. Nika- tu, kuda idem i šta je iza. Mislim da su
da, vjerovatno, nije ni otišla i ne znači to ključna pitanja na koja nećemo naći
da će s ovom knjigom otići iz mene. Na- lahke odgovore.
dam se da je ovo neko “puštanje krvi” i
da će mi ovaj poetski izljev pomoći da STAV: Za Vašu je poeziju karakteristič-
olakšam svoju dušu. U ratu je smrt bila no da ste svjesni zbiljnosti u kojoj jeste,
blizu, ali je život možda bio još bliže, u izazova u koje Vas život stavlja, uvijek
smislu naše žudnje i pronalaska smisla podrazumijevate kušnju iza koje postoji
u najbanalnijim stvarima na koje danas i nada. Primjetno je da nema romantičar-
ne obraćamo pažnju. Suočenje sa samim skih zanosa. Koliko je iz te perspektive
sobom uvijek je teško. Pomoću umjetnosti teško “pjevati”?
se suočavamo s onim našim pravim “ja” DŽOLOTA: Nema zanosa ni pateti-
jer svaki čovjek ima bezbroj identiteta. ke jer je prošlo puno vremena pa sam s
I mene, kao sudionika rata koji je pre- distance od skoro 30 godina mogao pisa-
trpio ratnu traumu, kao i sve druge koji ti o nekim stvarima. Imam osjećaj da na
su ga doživljavali iznutra ili s distance, većinu stvari nemamo nikakav utjecaj.
rat intrigira. Jedan filozof je rekao da su Ne kažem da ne trebamo da pokušavamo,
nakon rata nastajala najbolja umjetnič- da ne trebamo biti sudionici u vlastitim
ka djela. Pitanje je zašto je to tako, ako životima. Ta naša predeterminiranost je
je uopće tako. Rat čovjeka vraća na pri- nešto što nikada neće prestati. Uzmite
marne postavke, da ne kažem arhetip- samo pitanje čovjekovih identiteta koje
ske. Pojedinca suočava s onim Čovje- bukvalno na dlanu dobivamo, dobiva-
kom s velikim Č, nažalost ili nasreću. mo ime, prezime, na neki način i naciju,
To je ono što svaki čovjek ima u sebi, to vjeru, prostor u kojem živimo. Ali, koji
je kainovsko, kad brat ubija brata, vjero- je identitet onaj naš istinski koji mi tre-
vali vi u Boga, u metafizičko ili ne, ma- bamo zaposjesti? Tu dilemu otvorio je
trica je takva i duboko u sebi vjerujem Filip Latinovicz nakon izbivanja od 23
da postoji u svakome od nas. I kroz broj- godine, kada se vraća u rodni kraj i kada
na književna djela se ta tema provlači, se pita ko je zapravo on i gdje autor na
od Antigone, Hamleta pa sve do Proklete početku romana kaže da se ništa nije pro-
avlije ili Tvrđave. Pitanje rata je veoma mijenilo. Postavlja se pitanje, i ljudsko i
važno pitanje ljudske civilizacije. Ako je estetsko, kako osvojiti taj identitet, kako
“čovjek čovjeku vuk”, a ratovi konstantno shvatiti ko smo i šta smo bez nametnutih
i uporno pokazuju sav besmisao, apsur- identiteta ili zajedno s njima, a s druge
de i paradokse, onda se postavlja pitanje strane i kako pronaći adekvatan izričaj
no većina pjesama govori o ratu i njego- zašto onda iznova ratujemo, ili zašto od da potvrdimo sebe i u ljudskom i umjet-
vim posljedicama. Postoji li veza između njih i dalje strahujemo, zašto ih, kao je- ničkom svijetu.
ratnog ambijenta i ambijenta prouzro- dina razumna bića, ne možemo spriječiti
kovanog pandemijom virusa? nego oni i dalje traju mimo naših želja, STAV: Ipak, za razliku od mnogih mlađih
DŽOLOTA: Od rata je prošlo 26 godi- a opet smo mi njihovi glavni sudionici, pisaca koji se odriču vlastitog kulturo-
na. U koroni smo izolirani od drugih, ali što izgleda paradoksalno. loškog i tradicijskog naslijeđa, u Vašoj
je to i vrijeme da se okrenemo samima poeziji prepoznatljiva je pomirenost s
sebi. U ratu čovjek jednostavno nije imao STAV: Dakle, Vašu poeziju možemo ra- vlastitim identitetom.
vremena. Rat i korona su dvije pošasti zumijevati i kao vraćanje ili ponovno DŽOLOTA: Teško je da čovjek pobje-
koje su bili okidači, a koje su se spletom otkrivanje zatomljenih osjećaje iz rata? gne od samoga sebe. Možemo napraviti
okolnosti spojile i utjecale na nastanak DŽOLOTA: Postavili ste vrlo važno pi- otklon od svega što jesmo kako bismo
ove knjige. Rat je fenomen koji ni dan-da- tanje, ne samo u smislu pjesničkog na- se dopali trenutnom ukusu vremena ili
nas ne mogu objasniti iako sam o njemu dahnuća već i u univerzalnom smislu nekom lažnom elitističkom kružoku za-
najviše pisao. Još uvijek mi je potpuno poimanja života, a to je svjesnost, svijest rad jeftine popularnosti, tezgareći svoju
neobjašnjiv. Krleža davno reče da je rat individue. O tome se govori i u najstari- umjetnost i profanišući je. Danas se, na-
najveća ljudska glupost. Nažalost, ratovi jem djelu svjetske književnosti. Nakon žalost, stvaraju mnoge krhke i, rekao bih,
i dalje traju i bojim se da će i dalje trajati. smrti Enkidua, Gilgameš počinje plaka- iskonstruisane paradigme unutar kojih su
Izolacija je i neka vrsta suočenja s vlasti- ti jer je postao svjestan da će i on umri- zbunjeni ne samo čitaoci i publika nego
tim unutrašnjim porivima, sa svojim bit- jeti. I prije je bio smrtan, ali tek tada se i sami autori. Koliko god da je ta potra-
kom, suočenje sa zapitanostima o životu. istinski suočio sa smrću. Tek kad izgubi ga za svojim bićem teška i opasna, ona

STAV 17/12/2021 81