Page 31 - STAV broj 326

koji je zapravo dizajniran na takav način
da predstavlja neprobojnu branu stvarne
emancipacije Palestinaca, a ne kao put ka
njihovoj emancipaciji i samoopredjeljenju,
uključujući i uspostavu palestinske države,
što nikad i nije bio cilj ovog najdužeg mi-
rovnog procesa u novijoj povijesti. Khali-
di tvrdi da pomenuti pregovori ne mogu,
neće i nikad nisu niti bili zamišljeni kao
modus čiji je cilj bio adresiranje i rješava-
nje stvarnih uzroka sukoba dviju suprot-
stavljenih strana, što se jasno reflektira u
beskrajnom podjarmljivanju i represiji
nad Palestincima i odbijanju Izraela da ih
prihvati kao narod koji ima pravo na vla-
stito postojanje i na svoju državu. Khali-
di navodi da nas ovakav scenarij uopće ne
bi trebao iznenaditi budući da su svi ovi
elementi utkani u plan Menachema Begi-
na, premijera Izraela u vrijeme pregovora
između Izraela i Egipta o miru. Begin je
prije više od četiri decenije eksplicitno ka-
zao da Izrael nikad ne smije i neće dopu-
stiti formiranje palestinske države jer bi to
predstavljalo najveću prijetnju sigurnosti
Izraela (Eretz Yisroel).
REŽIM U EGIPTU DIO IZRAELSKOG
PLANA
Upravo u ovom kontekstu treba posma-
trati i značaj mirovnih sporazuma Izraela
Egipta i Izraela i Jordana jer su oni Izraelu
omogućili sigurnost sa zapadne i s istočne
strane. Taj mir Amerikanci sve vrijeme pla-
ćaju velikim iznosom pomoći Egiptu i Jor-
danu. Ta pomoć iznosi nekoliko milijardi
dolara i gotovo je ekskluzivno namijenje-
na opremanju ratnog arsenala i održavanju
oružane gotovosti dviju zemalja, uz čiju se
pomoć egipatski i jordanski režimi tako-
đer održavaju na vlasti uz blagoslov Was-
hingtona. Prema procjeni nekih američkih
analitičara, čak 81 posto američke pomoći
koju Washington dodjeljuje regiji cijelog
Bliskog istoka otpada upravo na Egipat,
Jordan i, naravno, Izrael, koji dobija la-
vovski dio kolača američke pomoći. Mir
sklopljen s Kairom 1979. i Ammanom 15
godina kasnije za Izrael predstavlja najveće
strateško ostvarenje od proglašenja Izraela
1948. Ove dvije važne arapske zemlje jedi-
ne su iz reda tzv. konfrontacijskih zemalja
prema Izraelu potpisale sporazum o miru
s Izraelom. Druge zemlje iz ove grupacije
zemalja, Liban, Sirija i Irak, to još uvijek
nisu učinile i male su šanse da će to uči-
niti jer Izrael i danas pod okupacijom drži
Golansku visoravan, strateški važno pod-
ručje Sirije koje Izrael odbija vratiti pod
sirijski suverenitet.
Kada je za vrijeme arapskog buđenja
2011. u Egiptu, nakon pada autokratskog
režima Husnija Mubareka i kraćeg peri-
oda vojne tranzicijske uprave, prvi put za
šefa države demokratski izabran Muhamed

STAV 4/6/2021 31