Page 92 - Ljetopis Škole 2020.+

RAZRED 3. d? TO SMO MI!

PIŠE: Magdalena Blažević

Kada bi netko spomenuo moj razred, prvo što bi mi palo napamet je 26 vrlo različitih pojedinaca, koji bez
obzira na razlike funkcioniraju i više nego dobro skupa. Naravno kao i u svakoj zajednici u kojoj se
nalazi više ljudi, tako je i kod nas dolazilo do raznih sukoba.

S vremenom smo počeli shvaćati kako tko funkcionira i samim time kako rješavati sukobe. Kada se osvrnemo na
protekle 3 godine složit ćemo se da je ipak bilo puno više lijepih trenutaka i uspomena, situacija kada smo
govorili kao jedno i kada nismo dali jedni na druge, kada smo se međusobno nasmijavali i bodrili.Ova 2020.
godina će nam zasigurno svima ostati u sjećanju. Sjećam se samoga početka 3. razreda. Bili smo toliko
prestrašeni zbog onoga što nas čeka na vježbama. Nekolicina nas je preispitivala same sebe „Jesam li ja uopće
dovoljno jak/a za ovo što me čeka, jesam li dovoljno zreo/la?“.

Konstantno smo razgovarali o tome i s uzbuđenjem čekali prve vježbe, a kada su one konačno krenule
svakodnevno smo razmjenjivali iskustva, ona lijepa i malo manje lijepa, ali i tada nam je bilo jasno da je to dio
našega zanimanja. S vremenom se ispostavljalo da zapravo jako dobro obavljamo svoje dužnosti i da to radimo s
velikom količinom entuzijazma. Vježbe i ono s čime smo se susretali na vježbama nas je dodatno zbližilo.

Sada bih mogla navesti jako puno anegdota i smiješnih trenutaka, ali ipak je to ono nešto što ostaje u okviru
razreda. Doživjeli smo i one trenutke „zahvale“ pacijenata i štićenika koji krase ovo zanimanje. Naravno bilo je i
onih gdje bi stali skupa i pustili pokoju suzu.Baš u trenutku kada smo uhvatili tempo krenulo je razdoblje štrajka,
nismo se viđali, ali smo se i dalje svakodnevno čuli i pomagali si. Godina je brzo prolazila, blagdani, Božić i
konačno nova 2020. godina za koju smo imali toliko lijepih očekivanja.

Drugo polugodište smo išli u školu nepuna 2 i pol mjeseca kada je donesena odluka stožera da se škole do
daljnjeg zatvaraju zbog pandemije uzrokovane Covidom -19.

Mislili smo proći će brzo, u školi smo opet za dva tjedna. Nažalost pogriješili smo. Tu je već krenula panika.
Kako ćemo sada odrađivati vježbe? Kako će nas se vrjednovati? Što ćemo s ispitima? Kada se vraćamo?

Na sreću svih nas, naša razrednica Dubravka Trgovec bila je otvorena za sva pitanja i pomoć. Izlazila nam je u
susret baš kao i ostali profesori, na čemu smo vrlo zahvalni. Bilo je tu puno razgovora i poruka podrške i
naravno da budemo svjesni da kroz sve ovo prolazimo zajedno.

Kako da jedna nevolja nije dovoljna, došao je i 22.3., datum koji ćemo dugo pamtiti. Potres koji je pogodio naš
Zagreb. Sjećam se odmah ujutro, par minuta nakon potresa smo se krenuli dopisivati, razmjenjivali smo naše
strahove i situacije u kojima smo se zadesili. Nažalost i našoj prijateljici iz razreda je taj potres donio ogromnu
štetu. Od samog početka pandemije pokazujemo jedinstvo, humanost i dobrovoljnost. Pokazujemo kako nas ove
situacije zbližavaju. Uskakali smo jedni drugima u pomoć kada god je bilo potrebno.

Kada se nismo snalazili u online nastavi, kada smo se gubili u pojedinim zadatcima, motivirali smo jedni druge
kada smo zastajali i kada nismo znali kako dalje.

Godina 2020. zasigurno nije bila u skladu s našim željama i očekivanjima. Dovela nas je u jako puno neugodnih
situacija iz kojih nismo vidjeli izlaz, ali vjerujem da kada bi se na trenutak osvrnuli na protekla 3 mjeseca izvukli
bi i nešto pozitivno iz toga. Ono pozitivno što ću ja izdvojiti je bliskost koju smo mi stvorili. Veselimo se
daljnjem međusobnom stvaranju uspomena.

Na kraju želimo zahvaliti našoj razrednici što se brinula za nas i kontaktirala svakog pojedinačno da se uvjeri da
smo svi na broju i u redu !

Također se želimo zahvaliti svim profesorima koji su imali jako puno strpljenja s nama i našim upitima.

3. d to smo MI

91