Page 14 - razred 5. c

„COVID TEBE UZE, TAMARA!“

COVID nije uzeo Tamaru, tj. barem se nadam da nije. Nadam se da je Tamara OK! Ali
COVID je uzeo naše zadnje dane srednjoškolskog školovanja, našu norijadu, našu maturalnu.
Svakim danom sam sve više sentimentalna. Tko zna kad ću opet moći sjesti u Domino s
curama nakon prakse? Tko zna kad ću opet moći uživati u bauštelskom gablecu iz Konzuma?
(Pozdrav za gospona Žaca s blagajne!) Jedini izvor stvarne komunikacije su mi mama i mačak
Miki jer #OstaniDoma! Ostali smo doma, za krizni stožer sve pohvale, a čak nas hvali i New
York Times. Prije nego što započnem s velikim izljevom emocija, zamolila bih vas da perete
ruke. Sjetite se svih šest koraka pranja ruku koje vas je naučila profesorica Fučkar!

Izljev emocija, da, izljev emocija. Fali mi ustajanje u 5 ujutro. Fali mi kad moram nazvati
Mateju, ili Viki, ili Pafku da ustanu. Fali mi krcati vlak ljudima. Fali mi hvatanje tramvaja (po
mogućnosti dvojke jer imam osjećaj da s njom dođem prije do Tuđmanca). Fali mi penjanje
uzbrdo Vinogradske ulice (ili ti Highway to hell, šala mala). Fali mi okupljanje na “krugu” s
grupom. Fali mi penjanje uz stepenice (kad ti kažem, svaki dan je sve više i više stepenica!).
Fali mi teta Marija i njeno Dobro jutro! Opet imate vježbe? (svaki dan imamo vježbe).

Fali mi presvlačenje u uskoj garderobi (kad stanemo izlaziti iz garderobe, kao klaun auto,
nema kraja!). Fali mi okupljanje grupe. Tada krene ono tipično Jesi učio? -Ma, šta jesam
učio?! Pa pita! Osim toga, osuđivanje čija je uniforma zgužvanija. Tko ima bijele čarape?
Gdje ti je iskaznica? Zašto nitko u grupi nema kemijsku? No, tada nismo bili svi okupljeni. Jel
se sjećate Mateje i Viki i Pafke s početka ovog paragrafa? E, da one. Uletavanje u zadnji čas.
Uvijek me dojmilo kako su se mogle presvući u dvije minute. Dolazi profesorica. Putem do
odjela, uvijek neka zezancija. Netko baci šalu, smijemo se.

Osim šala, uvijek je tu i bila zabrinutost jer svaki dan na vježbama je bio drugačiji i nikad ne
znaš što te čeka. Ulazimo na odjel, idemo iza profesorice kao pačići. E, jel se sjećaš kad sam
ti rekla da pereš ruke? E pa da. Onda bi se poredali u red i krenuli prati ruke. Što sporije ili da
si na kraju reda da izbjegneš odlazak u njegu. No, ipak ideš u njegu. Slijedi oblačenje. Od
maske, rukavica do zaštitne pregače. Trpaš lavor sa svime i svačime jer nikad ne znaš što bi ti
moglo zatrebati.

Nećemo u detalje o njezi. Svaka njega je drugačija. Neka je punija, neka ne (ako kužiš što ti
želim reći), ali preživjeli smo. Izlaziš iz sobe kao pobjednik u ratu. Slaganje terapije. Neki ju
vole, neki ne. Meni je najdraža. Propusti ovaj sistem, navuci ovaj lijek. Ajme meni nemam
snage da otvorim ampulu. Otvoriš ampulu, jedva, kapljice hladnog znoja ti već cure s čela jer