Page 79 - Ljetopis šk. god. 2021. 2022._Neat

Jordanovac, gdje je predano radila punih trideset godina i ostavila dubok trag (monografija Jordanovac,
Zagreb, 2018.).
Početkom Domovinskog rata odlazi u prijevremenu mirovinu te je pozvana u Medicinski centar za ljudska
prava pri Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje ostaje aktivna do kraja rata. Tu je, naime, kroz
razgovore s prognanicima doznala da bi njima najviše pomogla okupacija nekim korisnim radom, koja bi
im bar na trenutak odvratila misli od muke i boli. Za dva dana bilo je sve spremno za tečajeve kojima bi se
prognanici mogli osposobiti za pomoćne djelatnike u zdravstvu, a kakvi su traženi u svim zemljama Europe
i dobro plaćeni. To je bio pun pogodak.

Nakon završetka Domovinskog rata u cijeloj Hrvatskoj je ostalo mnogo starih, nemoćnih i bolesnih osoba
o kojima se nije imao tko brinuti niti je znao kako. Ideja je bila da se organiziraju i održe kratki sedmodnevni
seminari s pokretnim osobama u takvim mjestima i da oni pružaju pomoć nemoćnima uz manju novčanu
naknadu. Ovaj terenski posao bio je jako naporan, jer se upozoravalo da predavač nigdje ne ostaje prenoćiti,
već da ujutro dođe, obavi predavanje i predvečer ode, bez obzira na udaljenost. No, za ovaj terenski rad
javila se samo sestra Stana Lovrić. Njezin rad su često pratili novinari. Tako je na kraju u Večernjem listu
od 11. studenoga 1999. novinar Igor Žilić zabilježio da su u proteklom vremenu u 124 sela i manja mjesta