Page 254 - Ljetopis 2023./2024.

DRŽAVNO NATJECANJE IZ LATINSKOG JEZIKA

Latinski nije mrtav

Ljepotu i sreću životu daju spontane i neočekivane, nepredvidive stvari. Za mene je
takva jedna stvar upravo ovo natjecanje, sasvim neočekivano, ali dragocjeno. Svakako
sam već prije srednje škole imala određen otpor prema jeziku koji svi nazivaju mrtvim,
izumrlim. I ja sam ga tako nazivala s obzirom da su se u mojoj obitelji uz latinski lijepile
oznake dosadan, mučan, težak, neshvatljiv i još mnoge slične, ili gore. Moj brat
gimnazijalac ga nije volio, a ni moji roditelji kojima je u srednjoj školi latinski bio jedan
od onih predmeta koji snižavaju prosjek. Zbog toga sam bila, smatram sasvim
opravdano, vrlo skeptična i bojažljiva prije nego što sam ga krenula učiti u srednjoj
školi. Međutim, ubrzo sam shvatila da nije strašno. „Pa nije toliki problem naučiti pet
deklinacija i tu i tamo koju izreku, sigurno je lakše od matematike.“

Na kraju prvog razreda latinski mi je bio među dražim predmetima, imala sam
zaključenu peticu. Početkom drugog razreda profesor Anđelo Golub mi je ponudio da
sudjelujem u natjecanju. Isprva sam imala otpor i prema tome, ne znam latinski toliko
dobro. Ali nakon razmišljanja sam odlučila probati napisati ispit, da vidim koliko znam
(i da dobijem dodatnu peticu, naravno).

Moje znanje se pokazalo dostatnim za sudjelovanje i na županijskom natjecanju koje se
održavalo u Klasičnoj gimnaziji. Za to sam se ipak pripremala, imala sam i dobar
predosjećaj, samo što nakon natjecanja nisam stigla vidjeti rezultate. Zato me profesor

Golub nazvao čim su objavili privremeni poredak: „Prva si u županiji, Hana! Idemo na
put!“ Sada više ništa nije bilo važno osim datuma kada idemo na trodnevno putovanje
u Pulu.Krenuli smo 15. travnja, dan nakon mog 17. rođendana. Upoznala sam jako
puno učenika iz cijele Hrvatske koji su briljirali u latinskom, a mnogi od njih i u grčkom
jeziku. Iako sam se sama sebi čudila tijekom cijelog putovanja kako je moguće da se
nalazim ondje, bila sam veoma zahvalna.
Drugoga dana smo pisali ispit i nakon toga razgledavali grad Pulu. U ukupnom
poretku sam ostvarila 11. mjesto, čime se ponosi moj profesor, a i ja, iako smo se oboje
složili da je plasman u cijeloj priči najmanje bitan. Prijateljstva, iskustvo i znanje koje
sam stekla je ono što je obilježilo putovanje, ono čemu služi i ono što ga je učinilo

značajnim i iznimno vrijednim.

Naučila sam, prije svega, da latinski nije mrtav. Nikada ni neće biti, jer je ukorijenjen u
mnogim jezicima čineći njihovu bazu – poput biskvita bez kojeg krema u kolačima
nema ulogu. Latinski jezik nije mrtav, on je jezik znanosti pomoću kojeg liječnici
prepisuju terapiju i spašavaju živote.

254