Page 19 - CASOPIS SKOLSKI br.4

JU OŠ „DREŽNICA“ SOKOLIĆ br.4

Moja Drežnica

Moja Drežnica su golub i golubica što guču i ljube se na krovu bijele kuće.
Drežnica je onaj mali mrav u travi,što vrijedno radi i priprema zimnicu u mom dvorištu.
Moja Drežnica je cvjetna bašta sa ružama,jorgovanima i karanfilima moje komšinice.
Drežnica je moja majka,moj otac,moje sestre.
Ime moje škole je Drežnica.
Drežnica je i Drežanski bataljon.To su naši očevi,braća,komšije.Naši najmiliji.
Drežanski bataljon je bataljon heroja koji pobjeđuje nadmoćnijeg neprijatelja.
Drežanski bataljon je četa koja ponosno stoji na obroncima planina i bdije nad našom slobodom.
Drežanski bataljon su zlatni ljiljani izvezeni najljepšim nitima ljubavi,istrajnosti i ponosa.

Nidal Mušić,VI razred

Armija Bosne i Hercegovine

Ibrahim je dugo sjedio u mraku s licem uronjenim u dlanove.
Uzburkala su se sjećanja iz prošlosti,nametale neslućene vizije budućnosti. Neki unutrašnji glas mu je govorio da se sprema nešto loše. Neki
tmurni oblaci prekrili su nebo. Prve kapi aprilske kiše zamagliše prozore stare kuće. Miris majčinih uštipaka kao da otpuhnuše kurirovi
koraci. Došao je noseći kovertu i pismo. Pismo je trebalo uručiti Ibrahimu.
Ibrahim, golobradi mladić,obradova se pismu i odlasku u vojsku. Časno je braniti domovinu. Uzaludne su bile majčine riječi,njene molbe,
suze na licu dok je bespomoćno stajala pored starog drvenog korita.
Ostade iza njega majčin lik, iza zastora malog kuhinjskog prozora, sivi vrhovi Čvrsnice, skoro uvijek prekriveni snijegom. Njegov rodni
zavičaj tog aprila bio je bajkovita šuma. Ništa od te iskonske ljepote u tom trenutku nije dopiralo do Ibrahimovog mozga. Gledati i vidjeti su
glagoli koji označavaju potpuno drugačije radnje.
Valja zemlju braniti,pomisli Ibrahim.
Njegov ruksak bio je težak kao olovo, a Ibrahim tu težinu nije ni osjećao. Krenuo je braniti domovinu. Svetinju. Ono što se ne da drugom.
Ono čime se ne trguje. Ono što se nosi u duši.
Tog aprila ponosno je stao u nepregledne redove mladića. Nešto veliko je živjelo u tim mladim srcima. Neko prkosno osjećanje prožimalo je
njihovo tijelo. Nešto lijepo i golemo se stvaralo u tim dugim vojničkim redovima. Rađala se snažna,hrabra vojska. Zvala se Armija.

Erna Bećić,VIII razred

Drežanski bataljon

Rodio se prvi kao najstariji brat
u aprilu devedeset i druge
kad je sve mirisalo na rat.

Rastao je brzo,jači i sve snažniji
Ispod plavog neba bio je najvažniji.

Drežanski bataljon je jato ptica
Ispod čijih krila je sačuvana Drežnica.
Te ptice i ti ptići
su drežanske sokolice i sokolići.

Sokolovi“ su najhrabriji bili
odlučno su se suprotstavili sili.
Oni su primjer herojskog čina
Drežnica je ponosna što ih ima.

Arminesa Šutić,VI razred

19