Page 19 - Zeljko Krijan Zrno pijesna
P. 19
APOKALIPSA
Iz utrobe zemlje suklja dim i lava,
Proključalim morem ribe, iskuhane leže,
Nestala je nebu svijetla boja plava,
Prestrašeni ljudi vrište, u panici bježe…
I zelene šume pougljene dime,
Nema svjetla sunca, ni zvjezdanog čara,
Mrkla tama vlada, nadolaze plime,
Samo komet tamu svijetlim tragom para…
Potres zemlju trese, oluje sve ruše,
Porušena zdanja, ničeg nema živog,
Plinovi su svuda, nastale su suše,
Od kamena vrućeg i pepela sivog…
Tisućljeća prošla, zemlja dane niže,
Vra le se vode, kisik, topla ljeta,
Kao da u vodi nešto sitno gmiže,
Možda je zametak nekog boljeg svijeta…
17
