Page 33 - Zeljko Krijan Zrno pijesna
P. 33
SNIVAH RAJ
Usnih snove divne, nebeske, rajske lire,
I vidjeh duše drage, is nsku ljubav žive…
Zborovi radosni kliču, božanske ode šire,
Spokojne lagano lebde, rajskoj ljepo se dive…
U peharu zlatnom tamjan, dime kandila sveta,
Obilje spoznaja novih, svjetlost suću svijeća…
Lepršaju svilene halje, žare se bojama ljeta,
Titraju srebrne ni , pregršt harfi iz cvijeća…
Svima im želim prići, ali duše ne vide mene,
Zaokuplja nešto ih veće, žive svoju seansu…
To nisu ljudska bića, nisu ni njihove sjene,
Žive idu kroz mene, u svome zanosnom transu…
Kakva su one bića i kako provode dane,
Kamo ih ins nk vode, jesu li uvijek tamo…
Da li im suza kane, imaju li one mane.
Ili su život novi, ili su snovi samo?
31
