Page 52 - Zeljko Krijan Zrno pijesna
P. 52
MIRISI DJETINJSTVA
Gdje ste sada stari, prijatelji moji
Ću te li miris onih davnih dana,
Kad je bilo sreća što smo bili skupa
I voljeli ono što se sada sanja…
I sretni smo bili u skromnos svojoj
I gledali rijeku ispod starog hrasta,
Vrtovi i voće tad su mirisali
I radost je bila što te budi lasta…
I šuma nas zvaše skoro svakog dana
I sve tajne njene bile su nam znane,
A potočić mali šapta je znao
Pjesmu što liječi i najteže dane …
Proljetne su kiše uvijek tople bile
Po lokvama voda tad je bila mlaka,
A dudovi stari kojih više nema
Domovi su bili ja ma čvoraka…
Nema više konja što zaprege vuku
Ni stada krava koje trublja zove,
Ni pašnjaka koje prekrilo je cvijeće
Ni čamaca starih koji Savom plove…
Na klupu pred kućom, u sjeni oraha
I staro i mlado nedjeljom izađe…
Kraj druma i šamca da divani malo
Da smiraj u duši i jelu pronađe….
I sad vidim djeda u hladu kajsije
U dvojnice kako pjesmu staru svira…
Napaćeno jelo slavonskog težaka
Posljednje dok zvuke preumoran bira…
50
