Page 7 - Zeljko Krijan Zrno pijesna

PREDGOVOR

Dragi čitatelji,

slažem se s vama koji mislite da u našim živo ma ništa
nije slučajno i da uvijek postoji ono nešto što nas povezuje ili
razdvaja. Željka i mene u ovoj lijepoj prigodi povezala je prije
svega Ruščica, oaza našega dje njstva u kojoj smo stasali svatko
u svoje vrijeme, ali znali smo tko smo i čiji smo, te se s
poštovanjem, u rijetkim trenutcima, prepoznavali.
Prošle su mnoge godine, a onda se dogodio susret uz
pjesmu i ples, uz folklor, moju veliku ljubav. U razgovoru
ugodnom, Željko je rekao kako piše pjesme (za svoju dušu), a
znajući da sam radila i živjela uz knjigu, zamolio me da ih
pročitam i kažem što mislim o njima. Kako je jedan dio mene
uvijek bio sklon poeziji, usudila sam se to prihva .
Pažljivo sam čitala svaki napisani s h prezadovoljna
onim što sam vidjela. Predložila sam Željku da svakako razmisli o
izdavanju zbirke, jer bi bila šteta da njegove s hove ne pročitaju i
drugi. Odmah mi je dao do znanja da od mene očekuje pomoć u
izboru pjesama, a već nakon prvog čitanja imala sam ideju kako
bi zbirka trebala izgleda .
Drago mi je što se autoru i prijateljima ideja svidjela, te
se nadam da smo zajedničkim trudom uspjeli kreira izbor
pjesama.
Vjerujem da ovo nije Željkova posljednja zbirka, jer kako
kaže pjesma „Što j´ ostalo neb´u kola stalo“, on ima još puno toga
za reći i podijeli s nama.
Dragi prijatelju, sigurna sam da je ovo samo početak
tvoga prepoznavanja u svijetu poezije i da će tvoja mudrost i
iskustvo još više tome pridonije , jer život ostaje vječna
inspiracija za s hove.

Ružica Junačko

5