Page 10 - Zlatnim vezom glagoljanje

Zlatnim vezom glagoljanje

Svježim jutrom, uz duboki dah,
krenem u svoj novi dan.

Znam da me čeka avantura nova,

ali me uvijek isprati majčina dova.

Jutarnje glagoljanje njeno

meni tako godi.

Jer se osmijeh na mome licu

ponovo rodi.

Da li ima veće sreće

nego njen glas čuti,
srce mi odmah na radost sluti.

Hljeba i vode u kesu mi stavi,

dok svojim nogama gazi

po zelenoj travi.

Isprati me ona do dalekih roda,

pa kaže: „Sine, pazi se dubokih voda“.

Šejla Vatrić

Odsjek za razrednu nastavu, II godina