Page 4 - Zlatnim vezom glagoljanje

I nebo plavetnije,
Zlatnim vezom glagoljanje
i zvijezde sjajnije.

Zatvoriš oči, spakuješ u kofer maštu i I pozdravljaš ptice u letu,
putuješ!
i svaku pčelu u cvijetu.
Vjetar te vodi na daleke pute,
I malu sebe,
protkane snovima koji mute.
i njenu planetu,
I putuješ tako stazama sebe,
i velike snove u cvatu.
i naiđeš na travku okupanu od rose,

zalutalu iz djetinjstva što maštarije nose.
I crne i plave vlasi,
Ugledaš tugu izblijedjelu od kiše
i ruže koje ih krase.
i ljubav što iznad nje niče.
I sve ljubavi i riječi zaboravljene u zraku,

i tugu u mraku.
I nastaviš da putuješ unutar sebe,
I majčino glagoljanje u zore,
i tamo sretneš nečije oči sanjive,
koje me spasi more.
i dugine boje trajnije.
I zato putuj, duboko, duboko unutar sebe,

da bi poletio izvan sebe.

Hana Šurković

Odsjek za razrednu nastavu, II godina