Page 203 - Bruno Grbac Autoportret_12_3_listbook

Pokretanje ACADEMICUSA ‒ kluba umirovljenih profesora Sveučilišta u Rijeci bio ...
je novi izazov! Radi se o pionirskom poslu i avangardnom procesu kojima se prvi
put u okviru nacionalne akademske zajednice promiče nova vizija akademskog
umirovljenja i pozicija sveučilišnih profesora u mirovini. Takve inovacije pokreću,
nose i razvijaju samo oni ljudi koji mogu sagledati i razumjeti stvari koje mnogima
nisu dostupne i vidljive na prvu. Upravo takve osobine krase kolegu Grbca. Radi se
o izuzetno respektabilnom znanstveniku i sveučilišnom nastavniku koji je u bogatoj
akademskoj karijeri dosegao najviša akademska zvanja i počasti. Ali na tome nije REKLI SU
stao! Mnogi jesu, ali ne i kolega Bruno! Kao professor emeritus nastavio je raditi gotovo
jednakim intenzitetom kao i prije umirovljenja, vodeći se mišlju da „znanost nije
samo znanje već način razmišljanja koje nadmašuje samo znanje. To je svijest, odnosno
sposobnost korištenja i neprekidnog dijeljenja znanja” (Kingsley. Ch.). Proširio je područje
svoga djelovanja volonterskim i angažiranim radom za zajednicu u okviru društveno
angažiranog sveučilišta. Vođen zavidnom životnom energijom, obdaren izuzetnom
lucidnošću i iskustvom, professor emeritus Bruno Grbac iznimna je osoba u svakom
pogledu. Neprekidnom znanstvenom znatiželjom i stalnom potrebom za novim,
drugačijim i boljim, altruistično dijeli svoje ekspertize i iskustva uime nekih viših
ciljeva. Time ostavlja trajan trag u svim ljudima koji su imali čast i privilegij s njim
surađivati. Sigurna sam da će mnogi njegovi suradnici, među kojima sam i sama, a
posebno njegovi studenti, prepoznati njegov utjecaj u poznatoj Newtonovoj izreci:
Ako sam vidio malo dalje od drugih, to je zato što sam stajao na ramenima divova.

203

Bruno Grbac - Autoportret