Page 85 - Bruno Grbac Autoportret_12_3_listbook
P. 85

vrijeme često smo obilazili okolna mjesta i vrijeme provodili u šetnjama.                        T
                                                                                                             O
            Marko je rođen 1978. godine, a Luka 1983. godine. U prvim godinama njihovog
            odrastanja veliku ulogu imala je nona Marija. Marko je pohađao vrtić na Turniću,
            a Luka na Krnjevu. S preseljenjem na Costabellu, a poslije na Kantridu došlo je do
            male reorganizacije u kojoj nona i nono s Kantride preuzimaju dio obveza.


            Marku i Luki uspio sam prenijeti ljubav prema tenisu. Marko je prvi  kontakt s teni-
            som imao na igralištu na Biviu, gdje je pohađao tenisku školu. Luka je počeo igrati
            tenis  u Marčeljevoj Dragi jer se Klub u međuvremenu preselio na novu lokaciju.
            Marko je već s pet godina lijepo prebacivao forehand i backhand. U kasnijim godina
            počeo se natjecati i igrati s mlađim članovima Kluba. Tada smo kao podstanari živjeli            OBITELJSKI ŽIV
            na Costabelli i teren nam je bio svega nekoliko desetaka metara od  kuće. Slobodno
            vrijeme provodili smo  na tom prostoru i u druženju s roditeljima druge djece iz
            teniske škole.


            Marko kao stariji brat vodio je brigu o mlađem bratu Luki. Mnogo su vremena pro-
            vodili zajedno u igri iako je razlika među njima pet godina. Luka je mnoge “gluposti”
            naučio od Marka, od igranja minigolfa u Zatonu do špricanja vodom na terasi iznad
            garaže na Kantridi.


            Luka je „prve teniske korake” napravio na terenima u Marčeljevoj Dragi. Brat mu je
            bio potpora, a  tenisku školu pohađao je kod trenera Siniše Ivića. Bio je vrlo zainte-
            resiran za tenis i druženje s društvom iz teniske ekipe. Već nakon dvije godine počeo
            se natjecati u svojoj kategoriji i ostvarivati prve teniske uspjehe.


            Sinovi brzo odrastaju i kao svi dečki postaju  sve nestašniji. Igraju se i zabavljaju s
            prijateljima iz susjedstva i puno vremena provode zajedno. Nono Jože ‒ Papić često
            ih je angažirao na uređenju okoliša kuće koje su oni zdušno prihvatili, ali su radili             85
            kratko, a nakon toga se vraćali svojim “brigama”.


            Dolazi 1991. godina  i sve nedaće koje su nas pratile.  U Hrvatskoj su  te godine
            počela previranja i ratna razaranja. Kao vojnik uključujem se u hrvatske postrojbe i
            raspoređen sam u jedinicu koja je bila smještena u blizini Rijeke. Rat se rasplamsavao.
            Bio sam na položajima upravo u dane kada su neprijateljski avioni napadali Rijeku, a
            poslije smo doznali da je cilj bio novi vojni brod usidren  u Kraljevici. Bio sam u kon-
            taktu s jedinicom koja je negdje na Učki  bila na položaju tako da je mogla detektirati          Bruno Grbac - Autoportret
            očekivane napade. Bilo je svega nekoliko minuta koje smo imali na raspolaganju za
            pripremu obrane. U kasnijim danima zadužili su me za logističke poslove vezano
            za financijske izdatke. Kontakt osoba bila mi je Biserka Kalčić koja je bila zadužena
   80   81   82   83   84   85   86   87   88   89   90