Page 91 - Bruno Grbac Autoportret_12_3_listbook
P. 91

Situacija u kojoj se našao Marko definirala je odnose s Ninom i Josephom Bombeless.              T
            Ti odnosi su postali više od prijateljstva, oni su postali dio naše obitelji. Oni su             O
            nas posjećivali prilikom svakog dolaska u Hrvatsku  i bili naši gosti na Kantridi.
            Redovito sam s Jožom, kako smo ga zvali od milja, sjedio predvečer na terasi gdje
            smo raspravljali o mnogim temama. Često me je u tim razgovorima poticao na poli-
            tičko angažiranje i uvjeravao u dobrobiti takvog mog razvoja. Od svojega odlaska iz
            Hrvatske, karijere u SAD-u i umirovljenja, uvijek je bio pozitivan u svojim stavovima
            i reakcijama. Njegov doprinos u organiziranju Markovog liječenja u SAD -u ostao je
            zapisan u našim mislima. Hvala vam, Joža i Nina!


            Marko je nakon dužeg dvoumljenja osigurao svoje novo društvo – psa koji je postao
            novi član obitelji. Nazvali smo ga Leo. Bio je to pas pasmine zlatni retriver, posebno           OBITELJSKI ŽIV
            dresiran i odabran za potrebe Marka kao kvadriplegičara. Leo ne samo što je bio
            vjerni partner  nego je u mnogočemu pomagao Marku od otvaranja vrata do podizanja
            papira s poda. Svi smo ga zavoljeli i sa svima je dijelio užitke života. Bio je dresiran da
            ne laje, a svoje zadovoljstvo ili ljutnju iskazivao je na svoj poseban način. Zadovoljstvo
            je iskazivao skakanjem, a ljutnju  povlačenjem u kut sobe. Jedini problem bile su
            njegove dlake koje su otpadale i s tim u vezi potreba za redovitim “češljanjem” i
            usisavanjem podova. Doskočili smo tom problemu nabavkom posebnog usisivača
            koji nas je riješio problema s dlakama. Bio sam zadužen za dnevne  šetnje i  često
            sam s njim odlazio uz Lungomare do lučice 3. maja na istočnu stranu ili do Bivia na
            zapadnu stranu. Kao i svaki pas, radovao se susretu s drugim psima, ali nikad nije
            bio agresivan, već samo zaigran.


            Njegovi kontakti otvorili su mi nova poznastva s osobama koje su šetale svoje pse.
            U prvim godinama njegovog života “šetnje” su bile vezane za trčanje, a u kasnijim
            godinama za lagano hodanje. Ponekad je odlazio na tenis sa mnom i dok sam igrao,
            on je ležao i čekao da završim svoj  teniski susret. Godine čine svoje i već nakon 12
            godina moglo se primijetiti da preferira više ležati nego šetati i nakon nekoliko pre-            91
            gleda kod veterinara Tihe Kosjeka, prijatelja iz teniskog kluba, utvrđene su određene
            anomalije te predložena eutanazija. Pričekali smo neko vrijeme jer je svima bio jako
            prirastao srcu, ali priroda ima svoj slijed te smo odlučili skratiti mu muke. Pružio
            nam je mnoga zadovoljstva i sada  s odmakom vremena ne mogu se sjetiti da nam
            je učinio ikakvu nelagodu.

            Marko u godinama koje slijede radi s Lukom u njihovoj tvrtki Promarket, koja se  bavi
            aparatima za filtriranje vode, a slobodni kapital zadnjih godina uložili su u apartmane.         Bruno Grbac - Autoportret
            Uredili su “staru kuću Totić” s time da nisu mijenjali vanjski primorski izgled i dugo-
            ročno su iznajmili u susjedstvu stambene prostore i stavili ih u funkciju turizma.
   86   87   88   89   90   91   92   93   94   95   96