Page 23 - Piramida br.14.

SVEMIR

J AVANTURU DALEKO OD MENE U

EDNOG NE TAKO DAVNOG

DANA, U MUZICI VJETRA
VELIKOJ VASIONI U KOJOJ NI
KOJU JE SVIRAO, DOK JE ZVIJEZDE NE ZNAJU SVOJ PUT, A

DRVEĆE U PARKU PLESALO TI SJETI SE NAŠIH TRENUTAKA

ČEKAM TE I NE ŽURIŠ MI, NAŠE NAŠEG PRIJATELJSTVA NAŠEG

PRIJATELJSTVO OSTAJE TRENUTAK POSTOJANJA U DALEKOJ

JEDNE PRIČE, JEDNE NE TAKO PROŠLOSTI. DALEKO U SVEMIRU

DAVNE PRIČE, JEDNE NAJLJEPŠE MISLIŠ NA MENE, ZNAJ DA SAM TE

PRIČE U KOJOJ SE KOLOR SE UŽELJELA. TA RUŽA KOJA JE

ZALEDIO, ŽIVOT IDE DALJE, A OSTALA PORED TEBE NEKA VENE

TRENUCI SU UREZANI . ZAR SI ME SA NAŠOM PROŠLOŠĆU.

OSTAVIO NA DAN NAŠEG

PRIJATELJSTVA I OTIŠAO U VELIKU

Amna Husejnović VII-1

23