Page 4 - invisibles
P. 4
mm The Invisibles
sculptures
Studentice Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci - Emilia Đurkan, Gianna
Jurčić, Emilly Komadina, Sandra Ružić, Eni Sadovnik, Sara Sudar i Nikolina Zelić,
u okviru kolegija “Kiparstvo”, nositelja profesora Gorana Štimca, akademskog ki-
para te asistentice Nine Lekić, suočile su se s pitanjem:
“Što je esencija skulpture?”
Problematizirajući ideju skulpture, kao jednog od primarnih umjetničkih medija,
mlade su umjetnice započele s istraživanjem njene biti. Unutar dimenzija 10 x
10 x 10 milimetara, kroz slobodnu akciju, bez restrikcije u materijalu i izvedbi,
umjetnice su ispitivale mogućnost lišenja svih znanja o formi i skulpturi koje su
nadograđivale ujedno kroz akademsku naobrazbu i samostalno djelovanje.
Razlog iz kojeg smo pristupile minijaturama jest upravo “ogoljenje” skulpture:
imajući pred sobom artefakt supstacijalo malih dimenzija, forma postaje jasnom
i jednostranom. Oslobođenjem od standardnog promatranja skulpture, suočene
smo s neočekivanim rezultatom - ogoljenom formom kao posljedicom igre u ob-
likovanju sa standardnim i van-umjetničkim materijalima. U umjetničkom pro-
cesu, svaki je od potonjih rezultirao novom formom ostvarenom tradicionalnim
pristupanjem skulpturi - oblikovanjem volumena. Konačan rezultat istraživanja,
upravo su minijature, (mm)skulpture koje egzistiraju kao samostalna umjetnička
djela, bivajući ujedno i predlošcima njihovim suprotnostima - monumentalnim
skulpturama koje po istom principu, zrcale čistu formu kao esenciju skulptural-
nog oblikovanja.
Ideja forme kao intrinzične vrijednosti skulpture ujedno biva i osobnim sredst-
vom apeliranja na “javne rezove”. Čista, s ili bez intencije zadiranja u javno,
forma opstaje neovisno o narativu, koji upravo suprotno, bez forme - gubi svoju
konotaciju.
Supstancijalnim ogoljenjem skulpture kao simbolom tradicije, poželjnog i zajed-
ničkog, prezentirajući se gerilizacijom institucionalnog izlagačkog prostora, um-
jetnice formiraju privatni narativ u javnom kontekstu.
K.P.
