Page 52 - STAV broj 425

drUŠtvo

od fojnice, pored kaštele do vukeljića

od fojnice, pored

kaštele do vukeljića

Iz kula u stijenju izašao je fra Anđeo Zvizdović i poklonio se sultanu,
Tekst i fotografije: Izet PERVIZ
u tekiji u Vukeljićima Husein-baba Zukić činio je zikr u slavu Boga.

vim krivudavim putem, grubo usje- hrzanjem, ili pak psovka na njemačkom, dolini sasvim zgasnu, mogli su fra Anđeo i
čenim u kamene hrbate obrasle praskava i oštra, puna bijesa i očajanja. njegovi pratioci čuti i veseli hropot Šćone.
bukvom, prije ravnih pet stotina Ljudi su se dozivali, rastrojeni, ne znajući Još u vrijeme prije nego se franjevci po-
oi šezdeset godina uspinjao se An- šta od svoje imovine da ponesu niti da li javiše u Bosni, izbi ona, ta kratka rječica,
đeo Zvizdović sa svojim fratrima uz planinu napuštaju samo Fojnicu ili pak cijelu Bo- iz jednog rudnika, barem se tako pričalo.
Zahor. Pod njim se rastezaše, poput mitske snu, privremeno ili zauvijek. Ni rudarima Kada su rupnici na pedesetom metru ze-
paučine, posljednje krpe magle, a razlistale njemačkim, potomcima ljudi mača, ne bi- mljane utrobe rasijecali sedreni kamen
krošnje bijahu rasijecane odbljescima svje- jaše svejedno, mada zemlja ova ne bijaše kako bi načinili platformu za provjetrava-
tlosnih mačeva tek izronjelog sunca. Ono, njihova i sva imovina njina stade u kožnu nje i odvod otrovnih plinova što nastaju u
sunce, čas bi nestajalo u prohladnim sjena- kesu obješenu oko vrata, jer plaćeni bijahu zemljinoj utrobi, a koje su, te platforme,
ma grdobina kojima se planina nadnosila čistim fojničkim zlatom. Iščuđavali su se zvali tako, šćone, probudiše oni tad usnulu
nad obale Fojnice, a čas se pomaljalo, poput danima, ta ko bi i pomislio da će osman- vodu. Najednom, iz dubine zemlje, gdje
zlatnika na čelu svetog čovjeka. Kada bi za- ska vojska dobaciti do Bosne, a sada stra- mirovaše u okamenjenim jezerima mileni-
stali da prelome dah, zaglavljeni u tišinu, huju da bi se mogla razlijeći i po njihovoj jima, voda hrupi i iznese sa sobom rupni-
još uvijek se moglo čuti, blago i daleko, šu- Šleziji, i po Ruru i po Saskoj, sasu se i iz- ke, i Sase, i njihov vrisak i njihov smijeh.
morenje Dragače, po čijem koritu, u velikoj mrvi Kraljevstvo Bosansko u četiri dana Zaleti se voda odozgo i razori, kao od šale,
pometnji, bijahu razbacane bezbrojne drve- i od danas svaki je pričin moguć. i kao usput, nekoliko rudarskih straćara
ne naćve s kojima se do jučer ispiralo zlato, u podnožju, valjajući se kao pomahnita-
sita i lopatice i jedan minijaturni terzijan himnA rAstAnkA la i ne sluteći da je njen put kratak kao ni
polomljen usred otiska konjskog kopita na Udubljeni u tišinu, i u nespokoj koji jedne rijeke do tad, jer, odmah tu, u rav-
pjeskovitoj riječnoj obali. im se širio u grudima sa svakim uzdahom, nici, čekaše je Dragača, Fojnica, njihova.
Još se mogao čuti poneki isprepa- koji tren kasnije, kada se stvarnost počne Tu priču o nastanku rijeke Zvizdović
dan i drhtav glas, pomiješan s konjskim umnožavati u njihovom bolu, a glasovi u je neizmjerno volio i nije ga bilo briga da

52 28/4/2023 STAV