Page 57 - STAV broj 267

BOŠNJAK U NEW YORKU

Otežano disanje

SAN U GRADU KOJI

“NIKADA NE SPAVA”

Pogled mi ostade na trotoaru. Do prije nekoliko sedmica
dupke puna ulica ispod mog prozora sada je pustinja. Poneko
prođe nervoznim koracima, poneki trkač protrči prema parku
na obali rijeke. Život koji smo uzimali zdravo za gotovo nestao
Piše: je. Nove okolnosti, nove prijetnje i strahovi. U drugom dijelu
Nebojša
ŠERIĆ ŠOBA grada neko je upravo prikopčan na aparate

ekako se potrefilo da sam zaka- od Markala do Olimpijskog muzeja. Po- naručili čaj i u tom je času snu naprasno
snio s pravljenjem večere, gledao magao sam Lesli da se penje, njoj je išlo došao kraj. BUM!
sam stari krimić s Peterom Usti- malo teže u sandalama koje su je žuljale. Probudio me naš mačak koji je usred
Nnovim u ulozi Hercula Poirota Odjednom smo se našli u snježnoj noći ničim izazvan skočio na mene. Sjeo
snimljenom po knjizi Agathe Christie. mećavi. Ništa se nije vidjelo ispred nas. sam na rub kreveta u šoku, fantastično
Nekog u životu zapadne da mu supruga Gelendere su zamijenili neki višebojni planinarenje tako se bezvezno završilo.
odlično kuha, kod mene je suprotno, sve lastiši. Pored nas su silazili neki ljudi, Nabrzinu sam zapisao na komadiću papi-
moram sam. Što ona zaista zna dobro s govorili nešto nerazumljivo na nekom ra šta se sve desilo da ne zaboravim sutra
jelom jeste da naruči dostavu iz meni ne- čudnom jeziku. ujutro ispričati Lesli u šta sam je upleo.
poznatih restorana u kojima prave dobru Uslijed nedostatka kisika, na nekih Šokiran sinoćnjim snom, ujutro sam
klopu. Sinoć je za to bilo kasno. I tako 6.000 metara, počeo sam se pomalo gu- u nevjerici gledao u daljinu kroz prozor
skuhah “hagraš” s kobajom dok su vije- biti. Stigao je i napad panike, pokušavao i premotavao fantastične i nadrealne sce-
sti brundale o koroni i brojevima koji se sam doći do zraka. Govorio sam sebi da ne. Pokušavao sam nešto, kao, analizirati,
konstantno povećavaju. to nije ništa, da je to Nedo Zec i da mo- ali niđe veze.
Stvar se dugo krčkala, miris me pod- ramo ići dalje, ali osjećaj gušenja nije od- Pogled mi ostade na trotoaru. Do
sjetio na djetinjstvo na Džidžikovcu, kada lazio. Pogledao sam iznad sebe, kad ono prije nekoliko sedmica dupke puna uli-
je pun lonac graha znao pući za pet mi- kroz maglu prolaze gondole žičare koja ca ispod mog prozora sada je pustinja.
nuta. Spucao sam dva velika tanjira, više vozi ka vrhu planine. Svašta! Iznutra Poneko prođe nervoznim koracima, po-
iz nervoze nego iz gladi, uz obavezni ki- nam mašu ljudi dok grizu sendviče. Po- neki trkač protrči prema parku na obali
seli kupus, i onda legao spavati. U ko zna mislih, koji sam kreten, mogli smo fino rijeke, gdje ih sigurno još ima. Život koji
koja doba noći stvari su se krenule uslo- žičarom na vrh Mt. Everesta umjesto da smo uzimali zdravo za gotovo nestao je.
žnjavati. Započeo je san koji ću pamtiti. se probijamo kroz smetove u majicama Nove okolnosti, nove prijetnje i straho-
Krenuo sam u patikama i majici krat- kratkih rukava. vi. U drugom dijelu grada neko je upravo
kih rukava na ekspediciju na Mt. Everest. Izbismo na neki snijegom prekriveni prikopčan na aparate.
Poveo sam i Lesli sa sobom. Nismo ima- proplanak na kojem je bilo dosta automo- A onda se sjetih. Prije dosta godina
li nikakve rance, opremu... Planina je iz bila i neka mala planinska kuća. Ljudi su pratio sam prijatelja koji voli skijati ondje
daljine više izgledala kao kombinacija roštiljali, djeca trčala naokolo i grudala se. gdje niko ne skija. Dofurali smo autom
Trebevića i “Šmekerhorna”, planinskog Sve je izgledalo nelogično, ali opet, šta je negdje između Montane i Wyominga, do
vrha iz predratnog crtanog filma Duško – tu je. Valja dalje prema vrhu. prijevoja na visini od oko 3.500 metara.
Dugouško. Prateći žičaru, krenuli smo odlučno Posmatrao sam ga kako se pentra na obli-
Bez ikakvih dilema počinjemo se pe- uz strme litice dok je odozgo s razglasa žnji vrh i zatim spušta. Teško sam disao na
njati. Iznenadila me lahkoća uspona s ob- svirala pjesma Lejla od Omera Livnjaka. toj visini, činilo mi se nezamislivo da bih
zirom na moje kilograme i lošu kondiciju. Više nisam imao problema s disanjem. tu mogao bilo šta uraditi osim posmatrati
Relativno brzo došlo se do nekih 4.000 Kako smo se bližili vrhu, sve je postaja- akciju iz daljine. Bilo mi je na tamošnjim
metara. Fantastičan pogled eksplodirao lo nekako lakše. visinama loše danima, nisam mogao spa-
je na sve strane do najsitnijeg detalja. Ja I, kao po nekoj komandi, našli smo vati, vrtjelo mi se u glavi, jedva sam čekao
sam se malo počeo plašiti ambisa ispod se na vrhu! Fantastičan pogled pukao da siđemo do Denvera, na 1.300 metara
nas, ali šta je – tu je. je na sve strane. Na vrhu je bilo raje k’o nadmorske visine, da pošteno udahnem.
Sve vrijeme uspona držali smo se za pljeve, sve opušteno kao nekad na Vre- Došlo je vrijeme za večeru. Šta sada?
neke gelendere koji su izgledali kao oni lu Bosne, a mi smo se zaputili u resto- Hoćemo li se opet prejesti pred spavanje?
svijetloplavi što su postavljeni uz stepenice ran da šta žvaknemo. Sjeli smo za stol, E, vala, nećemo! n

STAV 16/4/2020 57