Page 82 - STAV broj 267

STAJALIŠTA

APOKRIFNI FRAZARIJ
Koliko je samo uspomena izronilo
ALBUM IZ

MALE BOSNE

Piše:
Irfan HOROZOVIĆ Neke sam ljude prepoznavao. Kako ne bih starog Mehu?!
Neke naravno nisam. Kako bih i mogao? Ko zna odakle su
bili ti ljudi? Tu je bilo i djece koja su odrasla tamo. Iako neki
liče na svoje roditelje toliko da te obuzme nevjerica, stvari u
detalju znaju načiniti pravu pometnju.

idjeli smo se posljednji put u kamen povukao duboko u bunar. Nasred Prošlo je neko vrijeme dok nisu sti-
skrivenom svratištu u rodnom dvorišta stajao je Gajgara (ili tako neka- gle slike. Čitav album. Pregledavao sam
gradu gdje su se okupljali ljudi ko). Malešan i opak čovjek. Lice mu je bilo taj album živih slika i ušao u neki novi
Vkao mi. Bilo je to dobro mjesto. ozareno dok je gledao naokolo. Pljačkaš, svijet, novi život.
Mjesto s našim jelima. I našim pričama. nasilnik, doušnik, mučitelj..., šta god je Naravno, dekoracija poznata:
Skupio bi se u ljetnim danima u toj kad trebalo. Bakrene džezve.
maloj gostionici čitav svijet. Neko je svra- – Zar i on dolazi ovdje? – zapitah vla- Glineni lonci.
tio prije toga jer je znao da sam u posjeti snika i domaćina koji je upravo prolazio. Ibrik do ibrika.
i rekao mi da je i on u gradu. “Volio bi te – Šta ću mu ja? Niko od povratnika ne Ražanj.
vidjeti večeras”, dodao je. “On... gdje li je sjeda s njim, ali on i dalje uporno dolazi. Neke sam ljude prepoznavao. Kako ne
sad u bijelom svijetu?” “Kaže da je u Ma- Provokacija, naravno. Možda nije samo bih starog Mehu?! Neke naravno nisam.
loj Bosni.” “Nekad je to bila rijetkost. Sad njegova, a ja sam i ovako pod nadzorom, Kako bih i mogao? Ko zna odakle su bili
se umnožilo. Bio sam i sam u dvije-tri...” razumiješ... ti ljudi? Tu je bilo i djece koja su odrasla
“Njegova je najveća.” I ode da donese ono što je Gajgara gaz- tamo. Iako neki liče na svoje roditelje to-
Znao sam koja je to. dinskim pokretom ruke zahtijevao. liko da te obuzme nevjerica, stvari u de-
Dobri, stari Z. Z. se nije iznenadio. talju znaju načiniti pravu pometnju. Znao
U pogledu su mu bili čitavo naše dje- Znao je. je to Goethe, koji je na tu temu napisao
tinjstvo i mladost. Bavili smo se različitim – Učinio je mnogo zla ljudima. Neki roman. Za neke pomisliš da ih znaš, ali
stvarima u životu, ali nikad se nismo uda- tu i sjede. Pratio ih je u izgnanstvo poka- to je samo zabuna u pamćenju. Onda je
ljili. Kao rođaci koji se povremeno sretnu. zujući im srednji prst. A sad, kao taj prst, uslijedila prepiska:
I radosni su zbog toga. Povremeno smo ne može bez svog pokazivanja. To je jače “Ko je čovjek koji sjedi pokraj roštilja
pričali i o mjestu gdje sad živi. od njega. Očajnički traga da je bio u pra- i puši? Strašno mi je poznat. Mislim da
– Golem je to grad. I mnogo nas je tamo. vu. Kao što je to uvijek. smo išli zajedno u osnovnu školu.”
– Saint Louis Blues. – I šta sad? “To je naš ovdašnji mesar Tamba. Ka-
– Da, to je poznata stvar. Tako se zove – Ništa. Biber-meso upravo je stiglo. zao sam ti posljednji put kad smo se vi-
i naš hokejaški klub. Posveti mu se malo. djeli da te pozdravio...”
– Baš tako? – Razlog koji spira sve. On je. Naravno. Ko bi drugi bio. Nje-
– Baš tako. Utom su se i razgovori ponovnog viđe- gov otac je bio mesar. A on taj zanat, ko
– Zanimljivo. nja podigli oko nas i sve je izgledalo kao zna zašto, nije volio. Kako li je samo ste-
– Ustvari, zovu nas Mala Bosna. I mi prije nekoliko trenutaka. kao taj nadimak? Koliko je samo uspo-
sami sebe tako zovemo. – Znam da svi radite, ali kako se mena izronilo.
– Lijepo. družite? Obišli smo sve planine i šume u
– I istinito. Više nas je nego u većini – Kako kad. Kao nekad ovdje... ili okolini, a onda smo jedanput krenu-
gradova u Bosni. nikako. Djeca su nešto drugo. Zaista li, pješice, na dugi put do nekog sela u
– Sjećaš li se Tambe? novi svijet. dalekoj pokrajini gdje su živjeli njegovi
– Možda, ali taj mi nadimak ništa ne – Kao i svugdje. Gledaju na nas kao na rođaci. Nikad taj put neću zaboraviti.
govori. Zašto? stari kaput. Svijet koji vide je na internetu. Stigli smo nakon nekoliko dana i bila
– Pozdravio te. Mnogo. Od srca. – Priznajem da je i za mene internet je to zaista uzbudljiva i gotovo opasna
– Hvala. magija. Usput, mogao bih ti poslati do- pustolovina.
Ipak mi je to ostalo nejasno. Razgo- sta slika koje će ti odgovoriti na ono što Poželio sam još koješta pitati Z., ali
vori su najednom utihnuli kao da ih neki si me pitao. odustao sam. Samo sam gledao slike. n

82 16/4/2020 STAV