Page 37 - STAV broj 259
P. 37

Kreševljaković nastavlja pričom o Hadži   Hadži Alijagina vakufa, koliko znam, bila
                                            Alijagi i njegovom vakufu u Vranduku:   su u Vranduku u prvoj polovini 18. stolje-
                                            “Kao i u svakom gradu, tako se i u Vran-  ća još tri vakufa. Neki Alibeg uvakufio je
                                            duku gradska posada sastojala od više ro-  10.800 akči da se od prihoda uzdržava vran-
                                            dova vojske. Svaki je rod imao bar jednoga   dučki mekteb... Spahija Ibrahim, sin spahije
                                            agu kao zapovjednika, a nad njima je bio   Alije, uvakufio je 6.000 akči, od kojih će se
                                            dizdar kao vrhovni aga. Jedan od tih aga   prihod davati imamu vrandučke džamije
                                            bio je šestdesetih godina 17. stoljeća Hadži   za učenje Jasina uoči svakog petka i po-
                                            Alijaga, jedan od dobrotvora ovog kraja. Taj   nedjeljka. Derviš Ramadan, sin Husejnov,
                                            Hadži Alijaga, sin Omera spahije, roden je   uvakufio je 4.800 akči da se od prihoda daje
                                            u Vranduku ili njegovoj najbližoj okolici.   plaća imamu vrandučke džamije, koji će
                                            Koju godinu prije 1678. nastanio se svoje-  učiti surei Mulk. Godine 1157. (1744.) bio
                                            voljno ili po višem nalogu u Budimu, gdje   je mutevelija obaju ovih vakufa Ali halifa,
                                            je zaimao kuću i više dućana u Debbagiji   imam džamije sultana Mehmeda el Fatiha.
                                            čaršiji, koja je bila tik Dunava. Da li je ovaj   Kako se vidi, glavnice ovih četiriju vakufa
                                            naš Hadži Alijaga godine 1678. bio u kakvoj   namienjene su privrednom svietu Vranduka
                                            službi, ili je tada živio u mirovini, ne zna   i okoline, a prihod u bogoštovne i dobro-
                                            se. Sva je prilika, da spomenute godine nije   tvorne svrhe...”
                                            imao ni žene ni djece. Poput mnogih svojih   Kraljevi bosanski, njihovi vitezovi, tvr-
                                            zemljaka i on je odlučio da pomogne svome   đava, vakufi i osvajači. Nakon Agresije na
                                            zavičaju i ovjekovječi svoje ime. U to ime   Bosnu i Hercegovinu, počeli smo otkrivati
                                            sagradio je on česmu pred vrandučkom   svoju prošlost, uživati u vlastitoj histori-
                                            džamijom i mekteb u obližnjem selu Oraho-  ji, pomalo je i romantizirajući. Vranduk u
                                            vici. Za uzdržavanje tih zadušbina uvakufio   njoj zauzima važno mjesto pa su tako poče-
                                            je liep dio svoje imovine i o tome napisao   li i turisti svako malo dolaziti u Vranduk.
                                            zakladnicu (vakfijju) u mjesecu ramazanu   Kada je tvrđava popravljena, Hazimu su
                                            1089. (izmedu 17. X. r 15. XI. 1678.), koju   dali ključ od njezinih glavnih vrata. Kada
                                            ie ovjerovio budimski kadija Husejn. Pri   ko naiđe od turista ili stručnjaka, restaura-
                                            tome činu sudjelovao je vrandučki dizdar   tora ili historičara, da im otvori vrata, bude
          ondje jedan odjel vojnika. Turskom posadom   Alijaga, sin Osmanagin, koga je vakif kao   pri ruci ako što zatreba. Penziju je zaradio
          u Vranduku ravnao je dizdar (kastelan) od   i njegove potomke učinio mutevelijom.”  u zeničkoj Željezari i imao je vremena, no
          prvih dana turskog vladanja do 1852., kad je   Kreševljaković nastavlja dalje u tekstu   sve je to polahko postajalo naporno za njega.
          i čast dizdara dakinuta. Pored dizdara sjedio   opisivati sudbinu vakufa u Vranduku.   “Svako malo eto ti nekoga, kuca na vrata.
          je ondje od prvih do šestdesetih godina osa-  “Kratko nakon osnutka Hadži Alijagina   Hajd’, Hazime otključaj, hajd’ isprati, haj-
          mnaestog stoljeća i kapetan. U vrandučku   vakufa propao je jedan njegov dio. Padom   de malo pripazi, a niko ni marke da ostavi.
          kapetaniju spadalo je Žepče i Novi Šeher, a   Budima u kršćanske ruke 1686. propale su   Vratim ti ja tako njima nakon jedno dvije
          od godine 1718. Derventa i od godine 1739.   i one nekretnine u tome gradu. Prihod od   godine ključeve, eto vas tamo pa se snalazi-
          Bosanski Brod. I kada je stolica kapetanije   uvakufljenih 117.000 akči trošio se u odre-  te. Ja sam se vala naradio.” Ključevi su sada
          prenesena u Derventu, ostao je i dalje naziv   đene svrhe još devedesetih godina 18. sto-  u muzeju, vrata tvrđave turistima otvaraju
          i kapetaniji Vrandučka kapetanija... Kule u   ljeća, pa je prema tome postojala i ova glav-  se 15. marta. Do tada će, kažu, i rupa na
          Vranduku služile su kao zatvor, naročito za   nica. Devalvacija akče uništila je ovaj vakuf   kuli biti popravljena. Ali će Hazim i nje-
          političke krivce, među kojima nalazimo to-  poput mnogih drugih, koji su se sastojali   gove komšije i dalje svako malo pa gledati
          kom 18.stoljeća i nekoliko kadija, pa odatle   od gotovine. O upravljanju ovim vakufom   uvis ka njima i osluškivati hoće li se opet
          ona narodna Vranduk na kadiluk.”  sačuvalo se nekoliko dokumenata... Pored   s kula zakotrljati kamenje.    n






























                                                                                                   STAV 20/2/2020 37
   32   33   34   35   36   37   38   39   40   41   42