Page 82 - STAV broj 294
P. 82

Pisaljka je pisaljka
             STAJALIŠTA



                                            APOKRIFNI FRAZARIJ
                                            Vječna priča

                                            BOCCACCIOV TESTAMENT




                                            Soneti. Sonetni vijenci. Tercine i stance. Kancone. Pripovijesti.
                                            Žene u pjesništvu Muse Ćazima Ćatića počasni su izbor. Uglavnom sonetni.
                                            Naravno. Kao i posljednji njegov sonet, pred smrt. Nedovršeni.

                          Piše:             Koliko ih je samo napisano od onog dana na Siciliji kad je prvotno
                          Irfan HOROZOVIĆ   uobličen... Sicilijanska škola taj je minijaturni hram od riječi predala svijetu.
                                            Nekoliko ih je napisao i Fridrik II. Ništa sonetu na putu više nije stajalo






                 ad se te septembarske noći Dante   Sicilijanska škola je taj minijaturni hram   Spomenuo sam sonet. Onako kako ov-
                 Alighieri uzvisio iz ovog svije-  od riječi predala svijetu. Nekoliko ih je   dje o njemu pišem.
                 ta, ništa se u njegovom rodnom   napisao i Fridrik II. Ništa sonetu na putu   Koliko događaja u jednom danu...
         K gradu nije promijenilo. Mnogo    više nije stajalo. Puškin ga je u svom ro-  A svi su se mnogo ranije dogodili.
          godina kasnije, dan u Firenci počeo je   manesknom epu koristio kao strofu. Bau-  Ili će se tek dogoditi.
          neobično. Niko nije mogao znati šta će   delaire. Rimbaud.              Zastao je na trgu i zamislio se. Ko zna
          se dogoditi. Kuga je bila zaboravljena.   Budući da sam nekoliko soneta vrlo   koliko bi tako stajao da mu neko nije dota-
          Pandemija je bila samo riječ koju mnogi   pažljivo ispisao u mladosti i vratio mu se   knuo rame... Okrenuo se i nasmiješio kad
          još nisu ni znali.                kasnije, kad sam se vratio pjesništvu, gra-  je vidio ko ga je prenuo.
            Nisu znali ni da je Dante, nekad dav-  diteljski pasionirano, poznajem mnoge   Francesco Petrarca.
          no, bio osuđen na progonstvo zato što nije   tajne te zvončice iliti zvonjelice od rima-  Radostan.
          bio u Firenci, jer, da je bio, završio bi na   rija do unutarnjih svodova. Tako je nastao   Čak i kad je bio tužan, djelovao je radosno.
          lomači. Ostale su samo odvratne anegdote   i sonet s krilima.           – Vidiš li?
          koje je zabilježio u svojoj Knjizi šala Pog-  Svi su, osim svojih nedodirljivih muza,   – Vidim iako ne znam šta vidim.
          gio Bracciolini. Nisu znali ni ko je njegov   gotovo astralnih, živjeli s ovozemaljskim   – Mjesto gdje su bile lomače.
          pjesnički prijatelj. Guido Cavalcanti. Nisu   ženama. Kako je to moguće? I kakva je to   – I šta? Gdje si krenuo, Giovanni?
          znali jer ih nije zanimalo.       varka-igra? Pitam ih, ali oni mi ne mogu   – Zakazano je predavanje o Danteu. Ho-
            Petrarkistički modeli i maniri raširili   odgovoriti, jer, vjerujem, odgovor ne zna-  ćeš li sa mnom?
          su se na sve strane. Svi su vidjeli žuđenu   ju ni oni. Tramvaj zvan žudnja, bez konja,   – Zašto ne?!
          koja se preobražavala poput muze i otvara-  i danas vozi mnogo odgovora, ali tačni su   – Prije nego što krenemo, hoćeš li mi
          la poriv za pjevom. Od trubadura pod pro-  jedino oni najjednostavniji.  reći u šta si se zagledao?
          zorom, njegove lutnje i konja do pjevanih   Bilo je djece, naravno (niko nije bio   – Tu je trebala biti lomača i tu je trebao
          podoknica, stihova što trepere na žicama   zaljubljen u Beatricu kao Dante, niti kao   biti spaljen.
          i konjskog tramvaja što je samo čekao da   Petrarca u svoju Lauru, iako su oboji-  – Tako je to s gradovima u kojima smo
          tako bude ukroćen.                ca bili raspoloženi muškarci i za dru-  rođeni... ili smo bar u njima živjeli...
            Toliko spletki i okrutnosti, a iznad sve-  ge žene, žene ovozemaljske, tu mi pada   – Možda si u pravu.
          ga vanzemaljska ljubav.           na pamet i Prešeren), ali još više je bilo   – Svi koji su bili prognani bez ostatka
            Mnoge su se neostvarene ljubavi obli-  književne djece.            će to razumjeti.
          kovale u književnim djelima. Kažu da je   Ponekad kažemo i stvari koje smo du-  Giovanni Boccaccio se vratio, nakon raz-
          brončani France Prešeren na Tromostovju   boko potisnuli u sebi i mislimo da ih nikad   govora s Francescom, svojoj kući u Certaldo.
          zagledan u prozor na kojem je nekad mo-  nikome nećemo kazati.       Fijakerom. A kako bi drukčije?!
          gao vidjeti nju.                     Nedavno sam čitao odgovore na pita-  Veliko je to bilo prijateljstvo.
            Beatrice Portinari. Laura. Fiammetta   nja koja sam davao novinarima (a bilo ih   Zaista veliko.
          (jedino se ona tajanstveno izgubila u de-  je) i najednom sam pročitao nešto što ni-  Koliko sličnosti! I koliko razlika!
          kameronskim labirintima).         sam vjerovao da sam rekao.            Kad je čuo da je Francesco napustio ovaj
            Julija Primicova.                  Nije bilo u pitanju ništa intimno. Ili ta-  svijet, učinilo mu se da je čuo gong koji po-
            Soneti. Sonetni vijenci.        kvo što. Premda pitanja zapljuskuju.  ziva i njega.
            Tercine i stance. Kancone.         Ni sam nisam znao o čemu je riječ.  Tako je i bilo.
            Pripovijesti.                      Kopkalo me je.                     Mnogo se nasljednika pojavilo nakon
            Žene u pjesništvu Muse Ćazima Ća-  Zaista kopkalo.                 njegove smrti.
          tića počasni su izbor. Uglavnom sonetni.   Tu su riječ naši stari zaista dobro smislili.  Testament je i onako odavno bio zapisan
          Naravno. Kao i posljednji njegov sonet,   Onako kako im se događalo.  u njegovoj prepoznatljivoj knjizi.
          pred smrt. Nedovršeni.               U životima njihovim.               Svijet soneta raspršio se u krhotine. Kr-
            Koliko ih je samo napisano od onog   I, kroz jezik produženo, životima našim.   hotine se danas uobličavaju i ustoličavaju
          dana na Siciliji kad je prvotno uobličen...   Sretnim ili nesretnim. Svejedno.  u sonet. Vječnu priču.    n



         82  22/10/2020 STAV
   77   78   79   80   81   82   83   84