Page 33 - STAV broj 237

DRUŠTVO

“Krilatica reklamnog panoa” tjeraju na samocenzuru? Promišljamo li djelovali, a kada smo to isto prepuštali drugima da
Možemo li se uopće prisjetiti kada smo proaktivno
uopće više vjersku maksimu o govoru isti-
ne vladaru, bez obzira na posljedice, ili
DEMISTIFIKACIJA smo se povinovali društvenom narativu istovremeno se povlačili, nerijetko glumeći “autoritet”
učine u ime nas – lažno glumeći zainteresiranost
ili nebrigu, sasvim je svejedno, hrabreći druge, a
šutnja je zlato – samo nek’ ne puca.
Društveni mediji, koji su mnogi ra-
zumijevali kao javni, otvoreni poligon
iz sjene dovoljno pametan da posavjetuje – dovoljno
za sučeljavanje mišljenja, ostaju samo
virtualni alter ego većine koja, krijući
strašljiv da uzmakne – istovremeno tješeći samog
se iza avatara, kritizira, polemizira i an-
SLOBODE gažira se, dok istovremeno ne želi ili ne sebe da je mudro tako postupati
smije sudjelovati u stvarnoj zbilji. Da li
danas, kada imamo “mogućnosti”, bje-
žimo više od slobode ili od sebe samih?
U kojem će trenutku čovjek, pojedinac,
sjedeći pred monitorom, uspjeti shvatiti
da život prolazi pored njega dok on živi
svoju virtualnu stvarnost u kojoj se suko-
bljava sa sobom i drugima, dok u stvar-
nom životu ne učestvuje ili marginalno
Ograničavamo li sami svoje slobode kada iz straha od posljedica ne iznosimo stav iako sudjeluje čuvajući poziciju, etiketiranje
ili u najboljem slučaju ne želeći se su-
znamo i razumijemo što je ispravno za učiniti? Koliko nas udobnost naših pozicija i strah, protstavljati mainstreamu koji u velikoj
mjeri kreira glasna manjina.
nerijetko neutemeljeni, tjeraju na samocenzuru? Promišljamo li uopće više vjersku maksimu U svakodnevnom životu susrećemo
o govoru istine vladaru, bez obzira na posljedice, ili smo se povinovali društvenom narativu se s nebrojeno mnogo prilika da digne-
mo svoj glas, suprotstavimo se nepravdi,
šutnja je zlato – samo nek’ ne puca lošem ponašanju ili da podržimo pozitiv-
ne procese. Čini se da isto tako nebrojeno
puta odustajemo od aktivnog sudjelovanja.
Piše: Ahmed KULANIĆ Odustajemo li time od života i preferira-
mo li smrt ili smo se pretvorili u živog
mrtvaca? Možemo li se uopće prisjetiti
ećina, ako ne gotovo svi ljudi, rušenja autoritarnih režima, ali konačni društvenim mrežama. Sloboda, shvaćena kada smo proaktivno djelovali, a kada smo
želi biti slobodna. Slobodni u rezultat čini se poražavajući jer arapski u najširem kontekstu, odnosi se na djela, to isto prepuštali drugima da učine u ime
odabiru, djelovanju, iznošenju svijet zapada u još dublju krizu. akcije i govor do onih granica u kojima nas – lažno glumeći zainteresiranost ili
Vsvojih pogleda, misli i traženju Činjenica je, zapravo, da internet pred- ne zadiremo u slobodu i prava drugih. nebrigu, sasvim je svejedno, hrabreći dru-
svojih prava. Sloboda, kao takva, u svojoj stavlja mač s dvije oštrice. Iako u jednom Ključno pitanje koje se u tom pogledu ge, a istovremeno se povlačili, nerijetko
biti predstavlja konačni cilj kojem veći- trenutku može raditi u vašu korist, u ve- nameće jeste ko je taj koji određuje gdje glumeći “autoritet” iz sjene dovoljno pa-
na ljudi stremi. ćini slučajeva, zapravo, radi na vašu šte- su granice slobode jedne, a početak prava metan da posavjetuje – dovoljno strašljiv
Sloboda, kao ideja i kao koncept, svoje tu. Stoga, pitanja ograničavanja slobode druge osobe. U nemogućnosti razumije- da uzmakne – istovremeno tješeći samog
ideološko uobličavanje na Zapadu doživ- na internetu postaju jedno od ključnih vanja navedene granice, nerijetko pose- sebe da je mudro tako postupati?
ljava krajem 17. i početkom 18. stoljeća. pitanja s kojima se susreću današnji reži- žemo za samocenzurom pa onda ili zbog Stoga, vraćajući se na početak tek-
Klasični liberalizam, koji je zagovarao mi, bilo oni demokratski, bilo autoritarni straha, ili zbog osjećaja da se sve “prati”, sta, ono što se nedvojbeno nameće jeste
John Locke, svoje otjelovljenje pronala- ili totalitarni. Svaki od njih nastoji se, u često ostajemo po strani. Ponekad se sa- činjenica da je država doživjela svojevr-
zi u konceptu liberalne demokratije, koja duhu svoje tradicije i razumijevanja, ba- mocenzura utjelovljuje u nas same tako snu transformaciju ka liberalno-demo-
se javlja krajem 18. i početkom 19. stolje- viti pitanjem reguliranja interneta. da više ne shvatamo kada se od nas traži kratskom sistemu, ali društvo je ostalo
ća, gradeći tako politički sistem baziran Totalitarni i autoritarni režimi, mogli ili zahtjeva šutnja, a kada akcija. u spregama neslobode i verbalnog delik-
na načelima slobode, otvorenog tržišta, bismo reći, lahko izlaze “nakraj” s na- ta. Kada uspijemo nadvladati mentalnu
odgovornosti i limitiranju vlasti te vla- vedenim pitanjem jer im ograničavanje LAŽNO ZAINTERESIRANI blokadu, osjećaj straha i kada bez kalku-
davini prava. Do danas, vođen vjerom u slobode nije strano. Pitanje koje se ne- Ograničavamo li sami svoje slobode lacija stanemo u odbranu onoga nama
apsolutnu slobodu ljudi, prema mnogim minovno nameće jeste kako ideologija kada iz straha od posljedica ne iznosimo vrijednog – tek tada možemo govoriti o
autorima, liberalizam je preživio mnoge liberalizma i sistem liberalne demokra- stav iako znamo i razumijemo što je isprav- slobodi i životu bez stega samocenzure.
izazove s kojima se suočavao: Prvi i Dru- tije treba riješiti pitanje slobode, pogo- no za učiniti? Koliko nas udobnost naših Nadalje, kada uspijemo konkretizirati svu
gi svjetski rat i komunizam. tovo slobode govora na internetu i na pozicija i strah, nerijetko neutemeljeni,
revnost svojih virtualnih alter ega u po-
javnom, društvenom kontekstu, razumjet
SAMOCENZURA ćemo slobodu u punini njenog značenja.
Nakon širenja interneta, a posebno Do tada, uglavnom, ostaje da se pitamo
pojavom društvenih mreža, mnogi su da li uopće živimo, da li aktivno sudje-
autori slavili jer je upravo internet poi- lujemo u životu ili nijemo posmatramo
man kao glavni agent masovnog širenja kako prolazi pored nas zanemarujući i
ideje liberalne demokratije nasuprot au- ignorirajući povijesnu i hijeropovijesnu
toritarnim režimima. Trijumf je bio na- ulogu čovjeka. I na kraju, sloboda se ne
domak, gotovo je slavljenički dočekan poklanja – već osvaja, a na nama je da od-
početkom “Arapskog proljeća” i tokom
lučimo da li i kada. n

32 19/9/2019 STAV STAV 19/9/2019 33