Page 37 - Infuzija

Svaki dan čuješ neko novo poznato ime na

vijestima kako je ranjen, zarobljen, nestao ili

je ostavio život na hladnom betonu negdje u

gradu kojeg više ni sam ne prepoznaješ.

Gledaš i čuješ te ˝zvijezde˝ koje razaraju,

ranjavaju tvoj dom. Šalju ljude na neko

hladnije mjesto koje nije topao dom.

Danima, satima padaju pa ruše one klupe

gdje su se nekada neki ljubili, gdje si se kao

dijete igrao skrivača, Indijanaca i kauboja ili

lovice, u parkovima gdje su se nekada

dječica ljuljala i stare novine čitale, staračke

priče vodile, gdje su se čule vesele pjesme

smijeha i radosti, gdje su uvijek bile neke

vesele i toplije boje. Ruše naš voljeni grad,

stanove i kuće u kojima su uspomene, tuga i

sreća, gdje su nekada živjele velike i male

obitelji, sa psom i velikim voćnjakom, s

dvorištem gdje si u ljetnim kasnim satima na

plastičnim stolcima pričao svoje lovačke

priče dok si slušao cvrčke kako pjevaju svoje

sonate.

33