Page 78 - Infuzija

U ovoj knjizi, priču pratimo iz perspektive djevojke

Hazel. Ona ima 16 godina i boluje od raka u

posljednjoj fazi. Upoznaje mladića Augustusa (Gusa),
koji ima 17 godina i imao je zloćudnu bolest koju je

pobijedio, no izgubio je nogu. Gus je optimist i

idealist, dok je Hazel sarkastična i realna. Oni se
upoznaju na grupnoj terapiji gdje su i ostala djeca

koja imaju neku (smrtnu) bolest. Hazelina mama je

natjerala Hazel da ode na terapiju jer je vidjela da je
depresivna. Ubrzo su postali prijatelji, a zatim se i

zaljubili. Kroz nekoliko mjeseci su se družili, putovali,
razgovarali i pružali jedno drugome podršku. Hazel je

imala veliku podršku svoje obitelji i prijatelja i to joj je

mnogo značilo. Priča dolazi do neočekivanog
preokreta, ali neću vam otkriti detalje da vam ne

pokvarim čitanje.

Za ovu knjigu sam saznala zahvaljujući sestri koja voli
čitati. Kad sam čula sadržaj knjige, odmah sam se

zainteresirala. Priča je vrlo zanimljiva, zbog čega ju
nisam mogla ispustiti iz ruku. Jako me zanimalo kako

će završiti. Čitanje ove knjige bilo je jako uzbudljivo i
emotivno. Likovi su sjajno okarakterizirani i možete se

lako poistovjetiti s njima. Svi bismo voljeli imati

nekoga poput Gusa, osobu koja unosi sreću u naš
život. Knjiga me dirnula od početka do kraja. Iako se

bavi teškom temom, knjiga je predivna i prikazuje
divnu ljubav između Hazel i Gusa. Na poleđini knjige

piše: „O tome da je i nekoliko mjeseci dovoljno
vremena za proživjeti malu vječnost i da su neke

beskonačnosti veće od drugih.” Ta rečenica me

podsjetila da bez obzira na sve što nam život donosi,
uvijek možemo pronaći nešto lijepo i dobro.

72