Page 44 - e-Infuzija 21_Neat

Ali sada mi je na pamet pao New York. Puno si vremena proveo u toj
„betonskoj džungli“, pa tamo si odrastao. S tobom bih mogao razgovarati o
još puno zanimljivijih tema, kao na primjer o školama koje si pohađao, o
prijateljima, o planovima za budućnost. Oh, čekaj! Budućnost, o tome bih ti
mogao pisati. Kada sam išao u šesti razred osnovne škole, shvatio sam da
se želim upisati u srednju medicinsku ili neku drugu zdravstvenu školu. Može
se reći da sam si već s 12 godina isplanirao budućnost, barem što se
školovanja tiče. Ako se ne varam, tebi je tu odluku bilo malo teže donijeti
nego meni. Hoću reći, nisi se baš uspio uklopiti u škole koje si pohađao.
Takav sam dojam stvorio, ispravi me ako griješim. Pohađao si vrlo skupe
privatne škole i baš iz tog razloga što su tako bolesno skupe, svidjelo mi se
kako si ih kritizirao. Govoreći o toj temi, nisi imao dlake na jeziku. Škola koju
pohađam državna je strukovna škola. Također, u našoj zemlji postoje i
privatne škole srednje koje prezirem. Kada mi netko kaže da pohađa privatnu
školu, prvi dojam koji stvorim o toj osobi je taj da se ona svojim odabirom
škole i mogućnošću da joj roditelji mogu platiti skupo školovanje samo nečim
želi istaknuti i biti bolja od nas običnih smrtnika. Naravno, uvijek ima
izuzetaka i ovim putem nikoga ne želim osuđivati. Naime, često me ponesu
moja razmišljanja, pa svašta znam napisati. Sam sebe najbolje spoznam
pišući o sebi. To ti je tako, moj Holdene, ti ćeš me razumjeti, i ne sumnjam u
to.
U potpunosti sam zaboravio pisati o odnosu s prijateljima. I ne, nisam
zaboravio na New York za kojeg sam ranije napisao da mi je pao na pamet,
već sam jednostavno izgubio volju više napisati o njemu. A što se tiče mojih
odnosa s vršnjacima, tj. prijateljima, uvijek mi je drago s njima popričati,
razmijeniti neke doživljaje o školi ili životu izvan nje, a ponekad uskoči neka
tema o sportu i tako. Ništa specijalno. Nisam elita, nemam ogroman broj
prijatelja, a na društvenim mrežama još i manje. Imam jedan mali krug onih
uistinu pravih prijatelja i to mi je sasvim dovoljno. Volim pisati o onome što
osjećam, a sada žestoko osjećam umor, tako da ću se baciti na završni
odlomak.
Što više reći, prijatelju, što zaključiti na kraju svega? Svijet može biti predivno
mjesto samo ako mi to želimo. A ljudi koji mijenjaju sebe i izdvajaju se od
dosadnog, jednoličnog „krda“ ne mijenjaju samo sebe, već i cijeli svijet.
Jesmo li i nas dvojica među njima? Volio bih da jesmo. Ti si, uostalom, svojim
primjerom to već dokazao, a ja se i dalje trudim.

Ivan

44