Page 184 - Ljetopis 2021

Poštovana ravnateljice, razrednice Jakelić i svi profesori!

Budući da je škola za maturante skoro gotova osjetila sam potrebu da Vam se još jednom svima
javim i zahvalim na svom trudu, ljubavi, znanju, razumijevanju... koje ste dali mome djetetu
(Danielu Pavičiću). Znam da nije bilo lako kroz ovih pet godina opravdavati izostanke, učiti,
slušati..., pa i razumjeti neke stvari, ali ja kao majka ovog djeteta koji kao četrnaestogodišnjak
došao iz male proste sredine u veliki milijunski grad u kojem se treba boriti i izboriti i u sportu i u
školi bio je sam. Bez svih Vas i naravno razrednice Martine ova priča ne bi imala smisla, sretnog
završetka jednog poglavlja njegovog života. On je moje dijete i volim ga najviše na svijetu, ali
sada Vam mogu reći da sam ponosna na njega na sve što je do sada napravio, iako mu to nisam
nikada priznala jer s djecom treba uvijek biti oprezan. Naravno ja kao majka( evo dok ovo pišem
suze mi samo teku niz lice) sam ponosna i zahvalna do neba na sve Vas jer Vi svi koji ste imali
doticaja, da Vi ste pomogli u svemu tome jako puno jer on je s Vama bio više nego sa svojom
obitelji. Nema riječi kojima Vam svima mogu zahvaliti na svemu što je netko kao pojedinac ili
svi zajedno pomogli i naučili moga Danija kako ga mi zovemo od milja. Možda je nekada bio
drzak, umoran, nezainteresiran nemojte mu zamjeriti jer sada priznajem ne znam ni ja od četrdeset
godina kako bih to sve stigla, napravila i izvršila sve njegove obaveze.