Page 30 - KOCKA
P. 30
tretman
liječenju su kombinacija: lijekova, psihoterapije, obiteljske terapije, grupe samo-
pomoći. Hipnoza je također jedan od mogućih načina djelovanja na poremećaj
kockanja. Bitno je liječi popratne simptome, koji su prisutni jekom kockanja,
a koji pojačavaju poriv za kockanjem: depresija, zlouporaba psihoak vnih tvari,
manične epizode, stres, pripadajuće zdravstveno stanje,…
Psihoterapijsko liječenje većinom se provodi primjenom kogni vno-bihevioralne
terapije (kra ca: KBT). Ona je usmjerena na mijenjanje ranije spomenu h iskriv-
ljenih uvjerenja, pogrešne percepcije, vjerovanja i zabluda (primjerice: „sve dr-
žim pod kontrolom“, „kockanje će riješi moje probleme“, „imam sistem, dobitak
je zagaran ran“, „sve kontroliram“). Mnogi ljudi, uključujući adolescente i mlade
odrasle osobe, pokušavaju i misle da će svoje probleme riješi kockanjem. Iz tog
razloga provode se treninzi o tehnikama i načinima rješavanja problema, mišićne
relaksacije, kontrole nega vnih emocionalnih doživljaja na koju se nadovezuju
i radionice socijalnih vješ na, jačanja samopouzdanja i razvijanja pozi vne sli-
ke o sebi. Najvažniji dio terapije je izlaganje oboljelog kockarskim podražajima
i prevencija odgovora na podražaj. Korisne tehnike su zamišljanje i vizualizacija
uz prethodnu relaksaciju, mo vacijske tehnike kojima se osvješćuju posljedice
kockanja i istovremeno pojačava mo vacija (unutarnja i vanjska) za odupiranjem,
smanjenjem ili potpunom aps nencijom od kockanja.
Psihodinamska terapija usmjerena je, između ostalog, na mijenjanje stavova i
uvjerenja o kockanju, osvještavanju potreba za osamostaljenjem, uspjehom, sa-
moaktualizacijom, te rad na otporima, poricanju problema i neprihvaćanju odgo-
vornos i objek vne stvarnos .
Kada obitelj sazna za ovisničko ponašanje, kockanje postaje problem cijele obite-
lji, stoga obiteljske terapije nisu rijetkost u tretmanu liječenja bolesnika. Jačanje
obitelji i podrška koju bolesnik može pronaći unutar vlas te obitelji ključni su za
njegov oporavak.
Vrlo popularne su grupe samopomoći, koje ukazuju bolesniku da nije sam sa svo-
jim problemom, da je okružen ljudima koji dijele sličnu sudbinu i koji su odlučili
bori se i povra svoj život. Takvo po cajno okruženje olakšava svakodnevno
funkcioniranje i daje potporu i oslonac bolesniku u daljnjoj borbi ka izlječenju.
Neophodno je svakako osigura bolesniku fi nancijskog savjetnika, kako bi se rije-
šile brige oko egzistencijalnih (ne)prilika.
256