Page 14 - 101. brigada monografija

jama javnog priopćavanja, svim medijima i drugima koji su nas zavisti što su bili hrabriji od vas, nego ih s poštovanjem pogle-
podržavali i pridonosili zajedničkoj borbi protiv neprijatelja u dajte u oči i zahvalite! Oni drugo ne traže niti očekuju. Izražava-
obrani zajedničke nam domovine Hrvatske. jući poštovanje prema njima, poštujemo poginule koji od svoje
Posebno zahvaljujemo djeci i učenicima te osoblju vrtića i domovine i svoga naroda nikada neće tražiti ili dobiti više od
škola koji su nam vjerovali, pisali, slali pakete božićno – uskr- lijesa i križa na komadiću zemlje u koju su položeni.
snih radosti, svoje radove i stalno poticali da izdržimo. Ne ZABORAVIMO upitati se, koliko se danas sjećamo i
Ne ZABORAVIMO, upravo toj djeci – mladoj generaciji koliko uistinu poštujemo one koji su bili prvi kad je trebalo, a
– nadi hrvatske budućnosti, prenositi sjećanja i poruke ratnih kojih više nema? Iza njih, na žalost, sve više ostaju crne stranice.
strahota koja smo proživljavali u užasu pakla, izloživši svoje ži- HeROJI, GDJe STe? U Domovinskom ratu, u obrani
vote udaru srbo-četničkih zvijeri, koje smo zaustavili i pobije- neovisne hrvatske države, istaknulo se na razne načine na tisu-
dili hrabrošću i žrtvom, braneći hrvatsku i europsku kulturu i će branitelja, oba spola i razne dobi. Dragi suborci, sjetimo se i
civilizaciju. istaknimo naše suborce – hrabre vitezove koji su svojim djelima
Prenosite im poruke i sjećanja kako nam je bilo dok su gra- i tijelima to i dokazali.
nate padale po nama i oko nas; kako nam je bilo dok su dijelovi Teško je danas, 17 godina po završetku Domovinskog rata,
zemlje, kamenja, drveća, različitih objekata letjeli oko nas, kako sjetiti se i sve ih nabrojiti, teško je vrednovati njihove zasluge.
nam je bilo kada smo kisnuli i smrzavali se! Ako to danas ne možemo mi, tko će to napraviti sutra? Ne do-
Ispričajte kako smo se osjećali dok smo razmišljali hoćemo pustimo da nam povijest pišu gubitnici.
li se uopće vratiti i vidjeti svoje najbliže; kako smo se osjećali Nema heroja, junaka ili vitezova, ne ističu se herojska djela
gledajući svoje prijatelje i suborce kako ginu; kako nam je bilo branitelja. Zašto? Možda zato što bi netko bio zaslužniji za stva-
slušajući njihove bolne i umirajuće vapaje; kako nam je bilo dok ranje Hrvatske, odnosno, netko bi morao objasniti gdje je bio i
smo skupljali njihova raskomadana tijela; kako nam je tek bilo što je radio dok su heroji ratovali – ginuli.
kad smo njihove roditelje, žene, djecu i rodbinu obavještavali o Uvjeravaju nas da su heroji svi koji su stvarali Hrvatsku.
njihovoj pogibiji; kako smo se osjećali na zadnjim ispraćajima Nisu! Vi to dobro znate. Iako smo imali iste želje, cilj, sredstva,
svojih prijatelja i suboraca! Kako nam je bilo kada smo odgo- mogućnosti… no, nije dovoljno samo biti branitelj.
varali na pitanja kako su poginuli; zašto se nisu čuvali; je li bila
njihova osobna pogreška, jesu li točno slušali i izvršavali zapo- Danas nam pokušavaju reći, da su to tek oni kojih više nema.
vijedi; jesu li imali sve uza sebe; jesu li bili sami; jesu li bili sa Zapravo, oni koji nikad nisu stigli iznijeti svoju priču jer su je
suborcima; jesmo li poduzimali sve mjere sigurnosti; je li se stra- odnijeli sa sobom na nebo. U redu, ali gdje su oni drugi mali
davanje moglo ikako izbjeći? ljudi čija imena nisu uklesana na hladne spomenike? Vratili su
Svjesni smo bili da se sloboda ne dobiva – za nju se gine, se, ali više nikada neće biti isti. Rat je ukrao njihova djetinjstva,
da se mnogi od nas neće vratiti svojim domovima, obiteljima i osmijehe, iscrpio vedrinu, ranio srca, nema više sjaja u njihovim
najmilijima; da mnogi neće vidjeti svoju djecu, igrati se s njima očima. Neznani junaci? Hoćemo li dopustiti da nam drugi dje-
i biti uz njih dok budu odrastala. cu uvjeravaju, da je obrana Domovine zapravo zločin, zločinač-
Vi, koji niste sudjelovali u Domovinskom ratu, niste dije- ki poduhvat, pa prema tome, i oni koji su je branili – zločinci?
lili radosti i traume branitelja, niste izgubili bližnjeg svog; ako Možda je netko ipak pogriješio, jesmo li sami tome pridoni-
ste ostali po strani, pošteđeni, živi, poštujte žrtvu branitelja, in- jeli, ima nas pola milijuna branitelja, za hrvatske prilike velika
valida, stradalnika rata… Pomislimo nekada na njih i njihove sila i brojna vojska! I svi su heroji?
nesretne obitelji! Molimo za njih! Nemojmo ih ZABORAVI- Svjetski moćnici serviraju nam ratne zločine, izjednačavanje
TI, zatajiti, odreći se i izdati njihove svete ciljeve i ideale! Jer krivnje. No, što je najgore, tako danas Hrvatsku vidi većina mla-
mi smo se borili za slobodnu, demokratsku, neovisnu Hrvatsku, de populacije u Hrvatskoj. Stvara se anacionalna mladež i fućka
u kojoj će vladati suživot, život dobrote, čast, ponos, ljepota, im se za heroje Domovinskog rata.
prijateljstvo, ljubav, tolerancija, sloboda, pravda, demokracija, Ne ZABORAVIMO, vodili smo pravedan i legitiman rat,
a ne stranačka zagrižljivost, gramzljivost, bezdušnost, mržnja, obrambeni i oslobodilački, a ne agresivni i osvajački prema bilo
pronevjera, krađa… kome, u kojem smo branili svoj teritorij od velikosrpske agresije,
Nemojte od preživjelih branitelja okretati glavu, bilo zbog unutar međunarodno priznatih granica. Nije to bio građanski
osjećaja krivnje što niste imali snage boriti se s njima, bilo zbog rat, kako nam se podvaljuje.

14