Page 172 - 101. brigada monografija

5.8. sITuACIJA NA IsToČNoslAVoNsKom

BoJIŠTu NAKoN sKlAPANJA

“sARAJEVsKoG PRImIRJA”

Žestoki napadi pobunjenih Srba i JNA nastavili su se sve do odgovornosti brigade, te da su pokušali i proboj pješačkim sna-
sklapanja “Sarajevskog primirja” 2. siječnja 1992., odnosno nje- gama, koji je uspješno odbijen. U 9,00 sati 3. siječnja 1992. ne-
gova stupanja na snagu u 18,00 sati idućeg dana. I to doslovno prijatelj je otvorio i jaku topničku vatru po Osijeku, a žestoka
do stupanja navedenog primirja na snagu, pa čak i malo duže. razaranja, kao rijetko kad do tada, doživio je i Čepin. Znajući
Tijekom cijelog dana 2. siječnja 1992. pobunjeni Srbi i JNA da u 18,00 sati na snagu treba stupiti primirje, žestoki napadi
otvarali su razornu vatru iz svih raspoloživih topničkih oruđa i pobunjenih Srba i JNA duž cijele bojišnice ponovno su uvjerili
tenkova iz svojih uporišta u Paulin Dvoru, ernestinovu, Petro- hrvatske branitelje s kim imaju posla te da neprijatelju nikako
voj Slatini, Koprivni i Šodolovcima po crti obrane pripadnika ne treba vjerovati. No, u 18,50 sati 3. siječnja 1992. napad je
brigade i civilnim ciljevima u zoni odgovornosti brigade. Napad odjednom prestao i nastala je gromoglasna tišina, koja je kod
je neprekidno trajao od jutarnjih sati 2. siječnja do 18,50 sati hrvatskih branitelja stvarala nelagodu i napetost u očekivanju
3. siječnja 1992., pri čemu je na položaje postrojbi 101. briga- što slijedi. Ubrzo je na vijestima objavljeno da je nastupio pre-
kid vatre na svim bojištima u Republici Hrvatskoj, u što su hr-
de HV-a palo oko 800 granata svih kalibara. Postrojbe brigade vatski branitelji na istočnoslavonskom bojištu (kao i na drugim
uzvratile su prema raspoloživim količinama streljiva, a vatrenu bojištima diljem Republike Hrvatske), koji su do maločas bili
podršku pružili su im mješoviti topnički divizijun 122. briga- izloženi žestokoj topničkoj i tenkovskoj vatri, još uvijek teško
de HV-a Đakovo i topničke postrojbe Zapovjedništva 1. OZ mogli povjerovati. No, mir je sklopljen i nastupilo je zatišje na
Osijek. Pritom treba istaknuti da su pobunjeni Srbi i JNA to- bojištu. Za pripadnike brigade ni tada nije bilo opuštanja, jer je
pništvom tukli po prvoj i drugoj crti obrane i cjelokupnoj zoni trebalo budno paziti na pokrete i aktivnosti neprijatelja te bra-
niti Hrvatsku na istočnoslavonskoj bojišnici.
Iako im je nedostajala toplina doma i zagrljaji njihovih naj-
milijih, pripadnici brigade prebrodili su i te poteškoće, ostavši
nepokolebljivi u držanju obrambenih položaja na bojišnici 300
km udaljenoj od njihova matičnog područja i odlučni u obrani
slobode i suvereniteta Hrvatske. To se posebno očitovalo na-
kon međunarodnog priznanja Republike Hrvatske 15. siječnja
1992. godine. Nakon toga povratak na bojište bio je lakši i dra-
ži, pripadnici brigade dolazili su još odlučniji i spremniji braniti
Domovinu te puni snage i ponosa što su, zajedno s domaćim
dečkima i lokalnim postrojbama Hrvatske vojske, u najtežim
trenucima ratne jeseni 1991. uspjeli obraniti Slavoniju, a time
i Hrvatsku.
Nakon sklapanja “Sarajevskog primirja”, napadi pobunjenih
Srba i JNA na obrambene položaje postrojbi brigade i duž cijele
crte istočnoslavonskog bojišta bili su u početku i dalje žestoki
i učestali, gotovo svakodnevni. No, za razliku od prije, sveli su
se uglavnom na otvaranje topničko-raketne paljbe iz njihovih
Tomislav Pavić, zapovjednik 2. satnije 1. bojne u trenucima odmora, uporišta i više nije bilo snažnih napada oklopno-mehanizira-
Hrastin, veljača 1992. nim i pješačkim snagama i pokušaja proboja crte obrane pripad-

172