Page 180 - 101. brigada monografija

Kada se situacija na bojišnici u zoni odgovornosti 101. bri-
Pripadnici Inženjerijskog voda brigade prikupljaju i uništavaju
neeksplodirana ubojita sredstva, Beketinci, ožujak 1992.
180
gade HV-a napokon bila smirila, 18. veljače 1992. dogodio se
događaj koji je hrvatskim braniteljima još jednom pokazao da s
pobunjenim Srbima treba biti vrlo oprezan, jer nikad se ne zna
na što su sve spremni. U 17,15 sati s prve crte obrane u Hrastinu
(u rajonu obrane 3. bojne) telefonom je javljeno u Zapovjedniš-
tvo 3. bojne da se nešto događa na bojišnici te da je primijećen
jedan čovjek s bijelom zastavom na izlazu iz Paulin Dvora, gdje
se nalaze neprijateljski položaji, koji se kreće cestom koja iz sela
vodi prema Hrastinu. Svjestan kako se možda radi o podvali ne-
prijatelja i ne znajući što se točno događa, zapovjednik 3. bojne
zapovjedio je punu bojnu spremnost na prvoj crti obrane, ali je
strogo zabranio otvaranje vatre.
Ubrzo je do prve crte obrane hrvatskih branitelja u Hrasti-
nu došao čovjek s bijelom zastavom, koji je rekao da se zove Ivan
Ižak i da dolazi iz okupiranog sela Šodolovci. Pritom je istaknuo
kako za njim dolazi veća grupa civila, koje su pobunjeni Srbi
protjerali iz njihovih domova u Šodolovcima i Koprivni. Spo-
menuta grupa civila, njih dvadeset i dvoje, stigla je sretno oko
18,30 sati do prednje crte obrane, gdje su ih prihvatili pripad-
nici 3. bojne koji su ih proveli kroz minska polja do hrvatskih
položaja. Cijelo vrijeme akcije prihvata prognanika poštovana
je zapovijed o neotvaranju vatre, što je vjerojatno “pokvarilo
planove” pobunjenih Srba, da će pripadnici 101. brigade HV-a,
ne znajući što se točno događa i misleći kako se radi o neprijate-
lju, otvoriti vatru na civile ili da će prognanici stradati i izginuti
u minskom polju.
Kada su malo došli k sebi, prognanici su pokazali hrvat-
skim braniteljima rješenja o određivanju pritvora, koja su nosi-
la datume 17. i 18. veljače 1992. godine. Sva rješenja, na osno-
vu kojih su navedeni civili protjerani iz svojih sela, uz izjave
da svu svoju imovinu ostavljaju bez naknade i prava povrata,
potpisao je zapovjednik Odjeljenja milicije Koprivna Srećko
Radovanović.
Pripadnici 3. bojne i članovi Kriznog stožera Vladislavci
trudili su se pomoći im koliko god su mogli, kako bi im bar
malo olakšali patnje. Prvo su im dali topli čaj, a zatim je orga-
nizirana i večera za umorne i psihički potresene ljude. Nakon
večere i kraćeg zadržavanja u prostorijama Kriznog stožera u
Vladislavcima, prognani civili su u organizaciji pripadnika 101.
brigade HV-a i predstavnika 1. OZ Osijek prebačeni u Osijek,
gdje su zbrinuti. Među dvadeset i troje prognanih stanovnika
Koprivne i Šodolovaca bilo je sedamnaest muškaraca i šest žena,
uglavnom starije životne dobi.
Dana 20. veljače 1992. tim Glavnog sanitetskog stožera
HV-a na čelu s prof. dr. sc. Zdravkom Brzovićem i prof. dr sc.