Page 196 - 101. brigada monografija
P. 196
Brigadna bitnica MB 120 mm na paljbenom položaju – od izdavanja zapovijedi do ispaljenja mine.
imale zadaću kontrole poštivanja primirja. U skladu s tim, za- kojem se referiralo o stanju u postrojbama i sigurnosnoj situaciji
povjednik 1. OZ Osijek strogo je zabranio otvaranje vatre na u zoni odgovornosti brigada. Na sastanku je naglašeno da je, od
bojišnici, čega su se pripadnici brigade strogo pridržavali. Pri- svih brigada, pitanje sigurnosti najbolje riješeno u zoni odgovor-
tom su pripadnici 101. brigade HV-a obaviješteni da će snage nosti 101. brigade HV-a. Bilo je to još jedno priznanje Zapovjed-
UNPROFOR-a kontrolirati crtu bojišnice samo danju, dok se ništvu i postrojbama brigade te svim njezinim pripadnicima.
područje ne razminira, i da će zapadna granica područja koje će I nakon razmještaja snaga UNPROFOR-a na području
obilaziti i kontrolirati biti: Tenja – Antunovac – ernestinovo – istočne Slavonije, topničko-tenkovska djelovanja pobunjenih
Laslovo – Gaboš – Vinkovci. Srba po obrambenim položajima i zoni odgovornosti postroj-
Osim toga, u Zapovjedništvu 1. OZ Osijek u Osijeku održan bi 101. brigade HV-a nastavila su se i dalje. Bila su iznenadna,
žestoka, razorna i ničim izazvana. Krajem travnja i početkom
je 25. travnja 1992. sastanak šesnaest zapovjednika brigada Hr- svibnja 1992. pobunjeni Srbi ponovno su pojačali svoje vatre-
vatske vojske u zoni odgovornosti navedenog Zapovjedništva, na no djelovanje po crti obrane i zoni odgovornosti postrojbi 101.
brigade HV-a. Tako su 30. travnja 1992. izvršili slabiji topnič-
ki napad na Hrastin i Vladislavce iz smjera Petrove Slatine. Par
Satnik Marijan Bučar, zapovjednik 3. bojne: dana kasnije, u 19,10 sati 2. svibnja, pobunjeni Srbi izvršili su
Tijekom napada, u obilasku postrojba, našao sam se pod ki- žestoki topnički napad na Hrastin, “Mobiliju” i južni dio sela
šom granata u blizini položaja i dobro utvrđenog skloništa Vladislavci, ispalivši na njih oko 130 granata svih kalibara. Tije-
našeg Samostalnog pratećeg voda. Bio sam iznenađen kada kom napada ranjen je zapovjednik 3. desetine 2. voda 3. satnije
sam ugledao pripadnike voda izvan skloništa, a kraj njih 1. bojne Rudo Zeba, koji je od zadobivenih ozljeda preminuo u
padaju granate. U njihovom skloništu – zemunici nala- osječkoj bolnici. U večernjim satima 4. svibnja 1992. pobunje-
zim vezista sa sredstvima veze na zadatku, četiri žene i oko ni Srbi ponovno su otvorili žestoku topničku i tenkovsku vatru
dvadesetoro male djece. Djeca šute i prestrašeno nas gleda- po položajima 1. i 3. bojne 101. brigade HV-a u Vladislavcima
ju. U polumraku, stisnuti jedno uz drugo, vidim im samo i Hrastinu, ispalivši na njih oko 260 granata svih kalibara iz
glavice i iz njihovih očiju iščitavam strah. Bila su to djeca smjera ernestinova i Petrove Slatine, pri čemu su izazvali velika
Vladislavčana, naših divnih domaćina, koji su nam pružili materijalna oštećenja. Na sreću, u napadu nije bilo poginulih
domove i sve što su imali za vrijeme bojne uporabe brigade ni ranjenih. Tijekom navedenih napada postrojbe 101. brigade
u istočnoj Slavoniji. HV-a strogo su se pridržavale zapovijedi o zabrani uzvraćanja
vatre, što je negativno utjecalo na njihove pripadnike.
196