Page 348 - 101. brigada monografija

VI. ČuVANJE usPomENA NA

101. BRIGADu zNG-A/HV-A

Pripadnici brigade u rat su krenuli s visokim osjećajem domo- sudionici osobno preživjelih ratnih trauma, s lakoćom su razu-
ljublja i željom da svome narodu ostvare slobodu i stvore dr- mijevali probleme obitelji i bili su im velika potpora i pomoć.
žavu. Rado ističu: krunica i djeca bili su nam snažna potpora Ne samo njima, već i državnim institucijama kojima je to bila
na tom putu. Namjera nam je bila prikupiti i objaviti pisma i redovna djelatnost. Od 1992. do 1994. svakodnevno su bili u
crteže (umjetnička djela) vrtićke i osnovnoškolske djece iz ko- neposrednom kontaktu sa stradalnicima i pomagali im ne samo
jih se može iščitati suosjećanje s braniteljima na bojišnicama i u ostvarivanju prava, već i u rješavanju njihovih zdravstvenih i
potpora da izdrže i u najtežim trenucima, u ime njih i za njih. životnih egzistencijalnih pitanja.
Rijetko je tko od branitelja mogao prikriti osjećaje njihovih po- U tome su imali potporu kako državnih institucija, Zapo-
ruka, a mnogi branitelji bili su premladi da bi ih doživjeli svo- vjedništva brigade, tako i brojnih udruga, organizacija i poje-
jom djecom. Djeca rata nisu imala svoje djetinjstvo, utkala su ga dinaca s područja Susedgrada i šire. Što su ovi organi bili učin-
u stvaranje temelja svoje domovine. Kako do te hvalevrijedne kovitiji, to je potreba za posebnom skrbi pripadnika brigade u
povijesne građe nismo mogli doći, ostat će kao povijesna tajna i brigadi bila sve manja, a od 1994. prelazi u nadležnost Područ-
uspomena zaključana u “škrinjicama” očeva i u privatnim arhi- nog ureda za obranu, a potom u odjele za skrb u Ministarstvu
vima. Pisati o osjećajima branitelja ili očeva kada su ih čitali ili branitelja.
dijelili poklone iz paketa koje su im male ručice slagale i posla- O svim volonterima koji su pridonosili rješavanju problema
le na bojišnicu, s odmakom od dvadesetak godina, izgledalo bi stradalnika nije moguće pisati ponaosob u ovom djelu, ali pri-
kao gledati (slušati) film bez slike. padnici brigade sugeriraju: Višnju Petković ne smijete zaboraviti!
Tijekom Domovinskog rata hrvatski branitelji ovisno o Za njezina humanitarna djela znaju svi, ne samo obitelji pogi-
trenutku, mjestu i ulozi, sreći ili nesreći, nažalost uz herojska nulih i ranjeni pripadnici brigade na području Susedgrada, već i
djela ginuli su ili bili ranjeni s doživotnim posljedicama. O nji- šire. S plemenitim ljudima realizirala je velike humane projekte
ma i obiteljima poginulih branitelja u Zapovjedništvu brigade i djela za pripadnike brigade i njihove obitelji, posebice u okviru
počelo se razmišljati i ustrojen je Odjel za skrb, i to početkom Dobrotvornog društva “Čovječnost”.
1992., nakon prvih ratnih stradavanja. Time je Zapovjedništvo U isto vrijeme u brigadi se razmišljalo i o rješavanju statusa
brigade iskazalo humanu i socijalnu dimenziju u ratu, iako nije oboljelih hrvatskih branitelja, demobiliziranih, s izgubljenim
za takve zadaće imalo stručne kadrove niti je djelatnost skrbi radnim mjestom po povratku s bojišnice i sl. Svatko tko je bio
bila ustrojem definirana. Rješavanje zadaća iz ove domene po- na bojišnici, u rovu, bez obzira na intenzitet bojnih djelovanja i
vjerena je bojnicima Ivanu Lažeti i pok. Želimiru Majetiću, koji tobožnjeg primirja, preživio je u manjem ili većem obujmu rat-
su imenovani koordinatorima za skrb. Nisu bili ljudi od struke, ne traume, ovisno o izdržljivosti organizma branitelja. Ginulo
ali vrlo stručno, požrtvovno, suosjećajno i autoritativno, u ime se, ranjavalo i obolijevalo. Tijekom rata, povećavanje nepovrat-
brigade, a na osnovi doprinosa i stečevina u ratu, pristupali su nih i povratnih gubitaka branitelja, zahtijevalo je adekvatno or-
rješavanju statusnih pitanja (pa i ljudskih) obiteljima poginulih ganiziranje i udruživanje za rješavanje statusa obitelji i pripad-
i nestalih, te ranjenim i oboljelim pripadnicima brigade. Kao nika. Ponajprije se na razini grada Zagreba organiziraju roditelji

348