Page 43 - BROJ 49/GODINA II/SARAJEVO 11.02.2016.
P. 43
Prefinjeni običaj donošenja milošte i uzvraćanje sa
cekerom koji iz domaćinove kuće nije smio izaći prazan
nestao je pojavom najlonskih kesa. Onaj ko je prvi
zamijenio ceker s PVC tregericom nije ni slutio kakvu
stvar upravo pokreće. Namijenjena za jednokratnu
upotrebu, tanka do poniženja, prozirna ma u kakvu boju
da je umočite, bezlična u svojoj šuštavosti, najlonska
kesa jednostavno nije mogla zamijeniti eleganciju i
diskretnost jednog starinskog cekera
posjeta završi, domaćica bi uhvatila pri tekstova kojima se građani pozivaju na
liku i nabrzinu ga ispraznila, ali ne zbog humanitarnu akciju. Akcenat je, kako to
toga što je gorjela od nestrpljenja da za biva u ovakvim pričama, nakon nekoli
viri u poklone zamotane u kakvu harti ko uvodnih rečenica, prebačen na mla
ju, najčešće u duplerice dnevnih novina. đeg brata Adila, kojem je prije 15 godi
Poklone je nerazmotane ostavljala ustra na njihova osamdesetdvogodišnja mati
nu, a u ceker bi stavljala bombonjeru, ili Zilha darovala bubreg. Darovani bubreg,
neki keks koji je u tami kredenca dugo po Ismetovoj priči, otkazao je nakon tri
čekao baš ovakvu zgodu. Ceker iz nje godine i Adil je opet morao na dijalizu,
ne kuće nije smio izaći prazan. Bio je to što je za porodicu značilo da svakog mje
drugi dio ovog običaja koji je govorio o seca mora osigurati 100 KM za lijekove.
zahvalnosti ne samo za darove već prije Nakon toga, išla je adresa i broj žiro-ra
o zahvalnosti za posjetu ovoj kući, ovom čuna kod te i te banke na koji se može
domu i ovoj familiji. uplatiti darovani novac.
Priču o gospodinu Safiću otvorio je
MI SE TREBAMO PRILAGODITI ponovo krajem prošle godine novinar Si
ISMETOVIM NAČELIMA nan Gluhić s RTV Zenica, ovaj put pod
Ovaj je običaj nenadano izronio u nazivom Čisti ulice bez naknade. Na pita
nama ispod mulja kojeg je nanijela brzi nje zašto to radi, Ismet je odgovorio da ne
na savremenog života, u onom času kada zna i da želi da grad izgleda čist, a dijelom
smo prvi put čuli za gospodina Ismeta je stvar pojasnio njegov brat Adil, rekav
Safića. Nedavno su mediji širom zemlje ši da su živjeli na selu i da su navikli na
raznijeli priču kako u Zenici živi čovjek čistu okolinu pa to, zasigurno, mora biti
koji već dvadeset godina, iz dana u dan, razlog. Trominutni prilog Gluhić završa
svakodnevno, bez obzira da li pržilo sun va riječima kako od gospodina Safića svi
ce, padala kiša ili vijala snježna vijavica, možemo dosta toga naučiti i tako otvara
kupi otpad bačen od nemarnih sugrađa prostor za odgovor na pitanje o motivi
ostojao je kod nas u ne tako dav na i odlaže ga tamo gdje mu je mjesto, u ma ovog čovjeka.
na vremena jedan običaj. Bilo je kontejnere i korpe za smeće. Gospodin Upravo taj prostor, po svoj prilici,
to u doba kada smo se više obi Safić nije zaboravio da se u ceker uzvraća pokreće ekipu Anadolije, koja početkom
Plazili i kada smo jedni drugima miloštom kako bi se zahvalilo na poklo tekuće godine posjećuje gospodina Sa
zaista bili važni. Vezan je za ono što smo nu, posjeti i lijepoj riječi. Naprosto, ovaj fića. On, između ostalog, ovaj put kaže:
nekada nazivali miloštom, odnosno po čovjek ni jednog časa nije smetnuo s uma “Čuvam okolinu. Čistim ovaj lijepi grad.
klonom. Odlazak kod nekog u goste bio onaj dan iz 1992. godine, kada se sa svo Radim to već dugo, gotovo 20 godina. Vo
je nezamisliv bez dara koji se obavezno jom majkom i braćom pojavio u Zenici lim Zenicu, ona nas je ugostila i primila.”
stavljao u ceker. Pored puke torbe koja će kao beskućnik. Prije toga, bestidno su ga Ove riječi gospodina Safića, kojima i sebi
poslužiti da se određeni predmet ne nosi u protjerali iz njegovog sela pored Šipova, i cijeloj javnosti otkriva istinske motive
“golim rukama”, imao je taj ceker i jednu ubivši mu pri tom i jednog od braće. On, svoje brige za čistoću zeničkih ulica, go
sasvim drugu ulogu. Predstavljao je liniju mati i dva mlađa brata nisu ni pokušali vore nam da od ovog čovjeka možemo
sofisticiranosti i uglađenosti, poput naj vratiti se u rodni kraj jer im je kuća, kao naučiti nemjerivo više od onog na šta je
brižljivije biranih vrpci kojima se danas i cijelo selo, spaljena u ratu. u zaključku svog priloga aludirao novi
dar uvezuje. I još jedan vrlo važan detalj: Na gospodina Safića, kako to kazu nar Gluhić. Snaga u ovim riječima jed
ceker se predavao u ruke domaćice i ona je letimično surfanje po internetskim nostavno nije mogla ostati nedodirnuta
ga je, uz obavezno: “Zaista niste trebali”, stranicama, mediji su prvi put obratili i zato je ovaj put većina medija preuze
diskretno odlagala u drugu prostoriju. pažnju početkom prošle godine. Tada je la ovu priču, i to ne više pod naslovima
To nas je spašavalo namještenosti, portal Zenica-blog objavio priču o pede kakav je onaj Čisti ulicu bez naknade, jer
lažnog ushićenja i mimikrije, a pošto se setdvogodišnjaku iz Šipova koji čisti ze svi smo osjetili da je Ismetova naknada
tako pokloni nisu morali otvarati pred go ničke ulice od otpadaka što ih iza sebe nemjeriva sa svim našim platama, hono
stom, rješavalo nas je to i svakog oblika ostavljaju nemarni građani. Tekst se po rarima, zaradama ili novcem zarađenim
nelagode ili hinjene razdraganosti. Dok javio pod naslovom Ismet Safić želi pomoći nečasnom rabotom – Ismetova plata nad
je ceker u drugoj prostoriji čekao da se bratu Adilu i odisao je atmosferom onih mašuje sve naše.
STAV 11/2/2016 43