Page 43 - BROJ 49/GODINA II/SARAJEVO 11.02.2016.
P. 43

Prefinjeni običaj donošenja milošte i uzvraćanje sa
                                            cekerom koji iz domaćinove kuće nije smio izaći prazan
                                            nestao je pojavom najlonskih kesa. Onaj ko je prvi
                                            zamijenio ceker s PVC tregericom nije ni slutio kakvu
                                            stvar upravo pokreće. Namijenjena za jednokratnu
                                            upotrebu, tanka do poniženja, prozirna ma u kakvu boju
                                            da je umočite, bezlična u svojoj šuštavosti, najlonska
                                            kesa jednostavno nije mogla zamijeniti eleganciju i
                                            diskretnost jednog starinskog cekera


                                            posjeta završi, domaćica bi uhvatila pri­  tekstova kojima se građani pozivaju na
                                            liku i nabrzinu ga ispraznila, ali ne zbog   humanitarnu akciju. Akcenat je, kako to
                                            toga što je gorjela od nestrpljenja da za­  biva u ovakvim pričama, nakon nekoli­
                                            viri u poklone zamotane u kakvu harti­  ko uvodnih rečenica, prebačen na mla­
                                            ju, najčešće u duplerice dnevnih novina.   đeg brata Adila, kojem je prije 15 godi­
                                            Poklone je nerazmotane ostavljala ustra­  na njihova osamdesetdvogodišnja mati
                                            nu, a u ceker bi stavljala bombonjeru, ili   Zilha darovala bubreg. Darovani bubreg,
                                            neki keks koji je u tami kredenca dugo   po Ismetovoj priči, otkazao je nakon tri
                                            čekao baš ovakvu zgodu. Ceker iz nje­  godine i Adil je opet morao na dijalizu,
                                            ne kuće nije smio izaći prazan. Bio je to   što je za porodicu značilo da svakog mje­
                                            drugi dio ovog običaja koji je govorio o   seca mora osigurati 100 KM za lijekove.
                                            zahvalnosti ne samo za darove već prije   Nakon toga, išla je adresa i broj žiro-ra­
                                            o zahvalnosti za posjetu ovoj kući, ovom   čuna kod te i te banke na koji se može
                                            domu i ovoj familiji.              uplatiti darovani novac.
                                                                                  Priču o gospodinu Safiću otvorio je
                                            MI SE TREBAMO PRILAGODITI          ponovo krajem prošle godine novinar Si­
                                            ISMETOVIM NAČELIMA                 nan Gluhić s RTV Zenica, ovaj put pod
                                               Ovaj je običaj nenadano izronio u   nazivom Čisti ulice bez naknade. Na pita­
                                            nama ispod mulja kojeg je nanijela brzi­  nje zašto to radi, Ismet je odgovorio da ne
                                            na savremenog života, u onom času kada   zna i da želi da grad izgleda čist, a dijelom
                                            smo prvi put čuli za gospodina Ismeta   je stvar pojasnio njegov brat Adil, rekav­
                                            Safića. Nedavno su mediji širom zemlje   ši da su živjeli na selu i da su navikli na
                                            raznijeli priču kako u Zenici živi čovjek   čistu okolinu pa to, zasigurno, mora biti
                                            koji već dvadeset godina, iz dana u dan,   razlog. Trominutni prilog Gluhić završa­
                                            svakodnevno, bez obzira da li pržilo sun­  va riječima kako od gospodina Safića svi
                                            ce, padala kiša ili vijala snježna vijavica,   možemo dosta toga naučiti i tako otvara
                                            kupi otpad bačen od nemarnih sugrađa­  prostor za odgovor na pitanje o motivi­
                ostojao je kod nas u ne tako dav­  na i odlaže ga tamo gdje mu je mjesto, u   ma ovog čovjeka.
                na vremena jedan običaj. Bilo je   kontejnere i korpe za smeće. Gospodin   Upravo taj prostor, po svoj prilici,
                to u doba kada smo se više obi­  Safić nije zaboravio da se u ceker uzvraća   pokreće ekipu Anadolije, koja početkom
         Plazili i kada smo jedni drugima   miloštom kako bi se zahvalilo na poklo­  tekuće godine posjećuje gospodina Sa­
          zaista bili važni. Vezan je za ono što smo   nu, posjeti i lijepoj riječi. Naprosto, ovaj   fića. On, između ostalog, ovaj put kaže:
          nekada nazivali miloštom, odnosno po­  čovjek ni jednog časa nije smetnuo s uma   “Čuvam okolinu. Čistim ovaj lijepi grad.
          klonom. Odlazak kod nekog u goste bio   onaj dan iz 1992. godine, kada se sa svo­  Radim to već dugo, gotovo 20 godina. Vo­
          je nezamisliv bez dara koji se obavezno   jom majkom i braćom pojavio u Zenici   lim Zenicu, ona nas je ugostila i primila.”
          stavljao u ceker. Pored puke torbe koja će   kao beskućnik. Prije toga, bestidno su ga   Ove riječi gospodina Safića, kojima i sebi
          poslužiti da se određeni predmet ne nosi u   protjerali iz njegovog sela pored Šipova,   i cijeloj javnosti otkriva istinske motive
          “golim rukama”, imao je taj ceker i jednu   ubivši mu pri tom i jednog od braće. On,   svoje brige za čistoću zeničkih ulica, go­
          sasvim drugu ulogu. Predstavljao je liniju   mati i dva mlađa brata nisu ni pokušali   vore nam da od ovog čovjeka možemo
          sofisticiranosti i uglađenosti, poput naj­  vratiti se u rodni kraj jer im je kuća, kao   naučiti nemjerivo više od onog na šta je
          brižljivije biranih vrpci kojima se danas   i cijelo selo, spaljena u ratu.   u zaključku svog priloga aludirao novi­
          dar uvezuje. I još jedan vrlo važan detalj:   Na gospodina Safića, kako to kazu­  nar Gluhić. Snaga u ovim riječima jed­
          ceker se predavao u ruke domaćice i ona   je letimično surfanje po internetskim   nostavno nije mogla ostati nedodirnuta
          ga je, uz obavezno: “Zaista niste trebali”,   stranicama, mediji su prvi put obratili   i zato je ovaj put većina medija preuze­
          diskretno odlagala u drugu prostoriju.   pažnju početkom prošle godine. Tada je   la ovu priču, i to ne više pod naslovima
            To nas je spašavalo namještenosti,   portal Zenica-blog objavio priču o pede­  kakav je onaj Čisti ulicu bez naknade, jer
          lažnog ushićenja i mimikrije, a pošto se   setdvogodišnjaku iz Šipova koji čisti ze­  svi smo osjetili da je Ismetova naknada
          tako pokloni nisu morali otvarati pred go­  ničke ulice od otpadaka što ih iza sebe   nemjeriva sa svim našim platama, hono­
          stom, rješavalo nas je to i svakog oblika   ostavljaju nemarni građani. Tekst se po­  rarima, zaradama ili novcem zarađenim
          nelagode ili hinjene razdraganosti. Dok   javio pod naslovom Ismet Safić želi pomoći   nečasnom rabotom – Ismetova plata nad­
          je ceker u drugoj prostoriji čekao da se   bratu Adilu i odisao je atmosferom onih   mašuje sve naše.


                                                                                                   STAV 11/2/2016  43
   38   39   40   41   42   43   44   45   46   47   48