Page 45 - BROJ 49/GODINA II/SARAJEVO 11.02.2016.
P. 45
STAJALIŠTA
SA ZAPADNOG PROZORA
Suze su univerzalni jezik ljudskosti
KROKODILI ŽDERU,
A STRADA RAJA
S obiju strana granice/meje još se jednom povijest nije oglasila
javlja li se kao tragedija ili kao farsa, ili, što mi se čini ispravnije
Piše:
Nikola PETKOVIĆ gledajući klaunove koji stežu obruč oko naših grla, između
tragedije i farse i nema neke razlike
ubotu nakon blagdana Sveta tri je tada bio vikend, a kasnije su se stvari iza urne i kaže: “Ja sam ovdje na zamol
kralja, kojega Slovenci ne slave, zagužvale. U njegovoj se Sloveniji žica bu Alešovih starijih, njegovih roditelja.
vraćao sam se s poširom ekipom sa negdje rezala, a negdje stezala, a u mojoj Poštujem njihovu želju.” I tada, na moje
Sskijanja. Pred polazak kupio sam se Hrvatskoj mala bara puna krokodila zaprepaštenje, u tonu isprike upućene
subotnje Delo i u jednome dahu proči pripremala na orgiju žderanja nacije u drugom, kaže neka se svi koji vjeruju
tao kolumnu Aleša Debeljaka. Pišući iz ime nacije ne mareći za suze raskoma pomole s njime, a oni drugi neka, svat
prezenta, u kojemu jedino kapital može danih. Dakle, s obiju strana granice/meje ko za sebe, u sebi potraže način kako da
nesmetano kružiti Europom dok se oko još se jednom povijest nije oglasila javlja se u ovom pobratimstvu i posestrimstvu
svih nas plete žica, usredotočen na dirlji li se kao tragedija ili kao farsa, ili, što mi lica na pogrebu oproste od Aleša. I kaže
vu sliku oca i sina Sirijaca koji na nekoj se čini ispravnije gledajući klaunove koji da se ljubav prema Bogu ni po čemu ne
od ranžirnih stanica njihove tuge, kojoj stežu obruč oko naših grla, između trage razlikuje od ljubavi jednih prema dru
nema iskona ni skončanja, zagrljeni pla dije i farse i nema neke razlike: krokodi gima: od uzajamnosti.
ču, Aleš je napisao kako su suze univer li žderu, a strada raja. Uvijek u ime raje. Prišao sam tom mladom dečku u odi
zalni jezik kojim od svih vrsta na Planeti Aleš je to znao. Kao što je znao da treba jelu i rekao: “Hvala velečasni, svima ste
jedino ljudi komuniciraju. Blesav kakav djelovati kada je, dva dana prije smrti, nam dali prostora. Znate, ja sam ateist,
jesam, inficiran uredničkim virusom zlo prijatelju Borisu rekao: “Vidimo se na ali k vama bih uvijek na misu.”
čestog čitaoca, odmah sam se sjetio kro demonstracijama.” Umjesto toga, Boris “Alec”, rekao mi je, “zovi me Alec,
kodila koji plaču poput nas i poželio na i ja vidjeli smo se na Alešovom grobu, na a ne velečasni.” Vrag mi nije dao mira i
zvati Aleša i reći mu da malo pripazi dok Žalama, na mjestu kojega higijena jezika rekao sam mu kako i koliko takvog dis
nešto tvrdi, kad mi je primozak šapnuo: krokodilskih suza zove parcela. kursa otvorenosti sada nedostaje nama u
da, oni plaču, ali to čine dok proždiru Govoreći o Alešu, pred urnom i ispred Hrvatskoj. On se blago nasmiješio i re
žrtvu. Mi suzama govorimo. One su uni kapelice na ulazu u groblje, Boris A. No kao mi je: “Ja sam svjež iz Francuske.”
verzalni jezik ljudskosti. Vikend je, Aleš vak prošetao se Jugoslavijom ocrtavši Ja na hrvatskom, on na slovenskom, sti
ima obitelj, neću ga zvati čak niti da mu mapu praznine, spominjući gradove i snuli smo ruke i obećali da ćemo pisati
pohvalim tu fenomenalnu ljudsku priču prostore u njima kojima će Aleš nedo jedan drugom.
o bunaru bez dna koji se od kad je svije stajati. Sjetio se on i Sarajeva i Hotela Posljednji okret k Alešu koji je i u
ta puni ljudskim tragedijama. Nazvat ću Evropa i jutra u kojem su, nakon prvih ovom rječniku tišine, u toj materijalizaciji
ga ovih dana. Ima vremena. kava te desetak viskija, on i Aleš u ep njegovog sna o postmodernoj sfingi, uči
Ovih dana, na slovenskoj cesti, mož skom desetercu skandirali: “Jebeš zemlju nio nešto duboko ljudsko. Upoznao me s
da baš na onoj na kojoj sam čitao njegovu koja Bosne nema! Jebeš Evropu koja Bo Alecom. S tračkom nade da postoje ljudi i
priču o suzama i žici kojom su mu opasali sne nema!” I dok je to izgovarao, pred kulture koji zaista aktivno žive Drugoga.
domovinu, Aleš je poginuo. Kad sam to njim se nalazio svećenik koji je na po Naravno da postoje stvari za koje itekako
čuo, studentski eseji koje sam ispravljao greb došao, iako ga sam Aleš nikad ne bi vrijedi živjeti. Ali, u žici koja samo što nam
kliznuli su na pod, ja sam se skutrio na pozvao. A ovakve su situacije uglavnom nije zarezala vratove, upravo počinju po
sofi i progovorio univerzalnim jezikom, delikatne. Ti popa nećeš, a dođe ti pop. stojati stvari kojima treba glasno skresati
namjerno se odričući riječi, jer sam još I u 90% slučajeva, onako mrtvom, a po u brk: nema vremena! Nećete proći, pa
jednom debelo pogriješio: vjerovao sam gotovo ako si u prahu, i tebi i tvojima makar nas to koštalo jedinog što stvarno
da imamo vremena. Vjerovao sam da mo očita bukvicu zašto se niste na vrijeme imamo: a to je naš život! Jer što će nam
žemo odgoditi nakanu. Vjerovao sam da obratili Bogu. A ovaj ovdje sluša riječ je- ako ostanemo sami? Bez sugovornika, bez
ću nazvati Aleša, ali to nisam učinio, jer beš, i to dvaput. Nakon Borisa penje se Drugog koji je zavičaj! n
STAV 11/2/2016 45
