Page 64 - STAV broj 320

KRIVO SRASTANJE

Kumejlova dova
KAD NEKOM OD

KORISTI BUDEŠ, A

TOGA NISI SVJESTAN

Na terapiju nije reagirala, nije joj bilo bolje, pa sam, sav u očajanju,
svake večeri sjedio pored njenog kreveta i čitao onu dovu koju si mi
Piše: svojedobno dao. Ta mi se dova jako dopadala i ranije, a, evo, sad
Sadik IBRAHIMOVIĆ
je i pomogla, odnosno bila je... Nisam musliman i ne razumijem se
u islamsku terminologiju, ali ima ona riječ, na vrh mi je jezika... Ona
riječ koja označava da je od Boga nešto prihvaćeno...

udim se. Osam sati. Peti je dan – Žao mi je. Znam da noću slabo spavaš bio, ne pripisuj mi velike zasluge, za-
mubarek ramazana. Progulio pa te neću dugo gnjaviti. Ustvari, želio sam pravo nemoj nikakve, jer ja sam u sve-
sam kroz još jednu neprospavanu ti se zahvaliti i podijeliti nešto s tobom. mu ovome tek mali, sićušni posrednik
Bnoć, zaspao nakon sabaha, čvrsto, – Sad si me malo... Dugo se nismo ni i ništa više od toga, pa zahvaljuj, stalno
tvrdo, a probudila me je buka komšijine vidjeli ni čuli, tako da ne shvatam baš... i od srca, dragom Bogu, samo Njemu i
miješalice za beton. Čovjek nešto gradi, Zbog čega mi se želiš zahvaliti? uvijek Njemu.
betonira, nije bitno šta. Iskreno, ljut sam, – Ti znaš da je moja majka nekad dav- – Da, shvatam, bez Božije pomoći
ali kakva fajda, čovjek nije ništa kriv, jer, no imala neurološke tegobe, da je bila majčin oporavak ne bi bio moguć, ali,
često je to govorila moja majka: “Jutro teško pokretna, hospitalizirana u više ipak, hvala ti.
radi. U jutru je bereket, a samo budale navrata, na koncu, donekle oporavljena...? – Nego, sjećaš li se kad smo se po-
otvaraju dućan u ikindiju.” – Da, znam. sljednji put vidjeli?
“Tako je, majka, tako je”, šapućem dok – Od kraja prošle godine njeno stanje – Uh, sad si me... Ne znam tačno,
se onako iscrpljen, smožden, dižem, sje- se iskompliciralo, ali sad je, a zbog toga ali, čini mi se, prije dvije ili tri godine,
dam na krevet i gledam kroz prozor u siv, ti se i javljam, nešto bolje, zapravo, bitno tako nekako...
olovnim oblacima poklopljen novi dan. bolje u odnosu na stanje u kojem je bila. – Duže.
Odlazim u kupatilo i dugo se plju- – Korona? – Koliko duže?
skam ledeno hladnom vodom. Osjetih – Ne, demencija, totalna demencija. – Mnogo.
da mi je malo bolje. Makar. Na terapiju nije reagirala, nije joj bilo bo- – A to mnogo je?
Izlazim vani po ogrjev. Prohladan, lje, pa sam, sav u očajanju, svake večeri – Deset godina.
pravi zimski dan, praćen povremenim sjedio pored njenog kreveta i čitao onu – Toliko?!
naletima susnježice koja bjesomučno ata- dovu koju si mi svojedobno dao. – Ni manje ni više.
kuje na probeharala stabla voća. Kakav – Kumejlovu dovu? – Ne mogu da vjerujem! Zar baš
kontrast... Susnježica i behar... Doduše, – Da. Ta dova mi se jako dopadala i toliko?
ništa čudno i novo, ali... ranije, a, evo, sad je i pomogla, odnosno – Baš. Slušaj! Odoše nam životi, već
Idem ka podrumu. Pozdravljam kom- bila je... Nisam musliman i ne razumijem polahko ulazimo u starost, vremena za
šiju i nepoznate mi ljude koji mu pomažu se u islamsku terminologiju, ali ima ona traćenje nemamo, jer svaki trenutak je
u poslu. Otpozdravljaju i oni, podignu- riječ, na vrh mi je jezika... Ona riječ koja dragocjen i neponovljiv, pa činimo dobro,
tom rukom i osmijehom, jer miješalica označava da je od Boga nešto prihvaćeno. vjerujmo u dobro i nemojmo dozvoliti da
bučno brunda i čuti se ne možemo. – Kabul. se, a poznajemo se i dobri smo čitav život,
Ložim vatru. Brzo je planula i ugod- – Eh, tako, baš tako! Nećeš vjerovati, ne vidimo cijelih deset godina, kao da ži-
no ugrijala dotad hladnu kuću. Prispa- ali nakon petnaest dana, mislim nakon vimo u dvije države, a ne u istom gradu.
valo mi se i odlučih vratiti se u krevet, petnaest dana čitanja dove u majčinom Bruka i sramota, brate, i moja i tvoja!
ali, tek što se digoh i zakoračih, zazvoni prisustvu, njeno dotadašnje loše stanje – Pa mijenjajmo to dok možemo, dok
telefon. Javljam se. počelo se malo-pomalo normalizirati, imamo vremena!
– Kako si? Jesam li te probudio – reče pa, evo, velika ti hvala, pomogao si mi, – Mijenjajmo – rekoh, pozdravih ga,
poznat i drag mi glas. a da nisi ni svjestan koliko! spustih se u krevet i, premda je miješalica
– Nisi. Komšija je to već uradio. Be- – Prije svega, jako mi je drago da je za beton i dalje brundala, umah zaspah
tonira nešto, potporni zid ili šta li već. tvoja majka bolje no što je bila, ali, živ snom pravednika. n

64 23/4/2021 STAV