Page 35 - STAV broj 226

Na plaži raj,

u predgrađu rat

ola kilometra istočno od središta Tripolija djeca se kupaju u s njih možete povući samo 300 eura mjesečno. Kad se pročuje da
Pmoru dok roditelji odmaraju na plaži. Samo 25 kilometara pre- neka banka ima novaca, odmah se pred njom formira ogroman red.
ma jugozapadu minobacačke granate razmjenjuju se u ratu u ko- U Libiji nema prosjaka na ulicama, prihodi od nafte omogućuju su-
jem je od aprila do danas poginulo više od 600 muškaraca kada je permarketima da ostanu opskrbljeni stotinama proizvoda uvezenih
maršal Khalifa Hafter napao grad i suočio se s Vladom jedinstva, iz Evrope. Alkohol je zabranjen, ali jeftino domaće piće koje se zove
koju je podržao UN. Središte Tripolija čini se tihim, sigurnim mje- šišarka pije se tajno. Viski je vrlo dragocjen, boca “Jack Danielsa”
stom koje kontrolira jedna od četiri velike paravojne brigade. “Mir može koštati više od 100 eura. Međunarodnu zajednicu ova zemlja
je varljiv”, objašnjava jedan od rijetkih stranaca koji žive u Tripoliju. od 6,4 miliona stanovnika, veća od Španije, Portugala, Francuske
Živi u Palm Cityju, luksuznom osiguranom naselju s još nekolicinom i Njemačke zajedno, više ne zanima. Od zemalja EU samo Italija
stranaca koji još uvijek žive u Tripoliju. “Prije 4. aprila ovdje je bilo ima svoju ambasadu u Tripoliju. Ostali zapadni diplomati obavljaju
oko 300 ljudi. Problem ovog grada, osim dnevnih prekida struje do svoje dužnosti iz Tunisa.
12 sati, jeste nesigurnost. Zračna luka Mitiga može biti zatvorena
u bilo kojem trenutku.”
U petak, 21. juna, Mitigu su bombardirale Hafterove trupe i bila je
zatvorena na nekoliko sati. Dva dana kasnije ponovno je bombar-
dirana i nije se znalo hoće li više raditi.
Radosti s ulica Tripolija iz 2011. godine, kada su tzv. libijski revolu-
cionari zbacili Gadafija s vlasti, više nema. “Ta iluzija je nestala za
dvije godine”, objašnjava Mustafa, 60-godišnji Libijac. “Sada samo
želimo živjeti u miru. Milicije nisu donijele mir Tripoliju. U posljednjih
pet godina ni oni ni Vlada jedinstva nisu učinili ništa, ni u zdravstvu,
obrazovanju ili infrastrukturi, ali ne želim ni da diktator poput Haf-
tera dođe. Iako znam da u Tripoliju ima ljudi koji se raduju tome.”
Njegova susjeda Fatima također se žali. “Ako milicije toliko vole
ovu zemlju, zašto ne počnu skupljati smeće?” Grad je vrlo prljav i
gomile smeća leže posvuda. Ratni su dani vrući u Tripoliju. Onaj ko
ima novaca bori se klima-uređajima protiv vrućine, a za klimu treba
agregat, oni srednje kvalitete koštaju 1.000 eura. To je puno novca
u ovoj zemlji, jer postoji ograničenje pristupa bankovnim računima i
Ljiljan od 10.000

elativno novootkrivena endemska vrsta ljiljana postaje simbol endema. Ovih dana počinje period cvjetanja ljiljana, koji je u regiji
Rturske crnomorske regije Ordu, a kazna za uništavanje jedne Akkus prvi put otkriven 1993. godine, a pet godina kasnije je uvr-
njegove lukovice čak je 60.000 lira (10.400 dolara). Ordu je tur- šten u literaturu pod nazivom Lilium akkusianum. Riječ je o vrsti lji-
ska provincija na obali Crnog mora koja je poznata po bogatoj flo- ljana koja raste samo u toj regiji. Stabljika biljke izraste i do metar
ri koja uključuje više od 1.700 biljnih vrsta, među kojima je i 130 i po, a period cvjetanja traje dvije do tri sedmice.
Turisti, fotoreporteri i naučnici iz Turske i šire dolaze kako bi snimili
ovaj ljiljan, koji lokalne vlasti i stanovništvo sebično čuvaju. Direktor
Šumske uprave u Akkusu Soner Yilmaz za AA je kazao kako jedin-
stveni cvjetovi ljiljana sve posjetioce ostavljaju bez daha.
“Akkuski ljiljan raste u šumskom području na nadmorskoj visini od
oko 2.000 metara. Posebne službe brinu o zaštiti svih endemskih
vrsta, uključujući i ljiljane. Za čupanje ili presađivanje jedne stabljike
ljiljana predviđena je kazna od 60.000 lira”, kazao je Yilmaz. On je
kazao da resorne službe dobro sarađuju s lokalnim stanovništvom,
koje je dobilo instrukcije za očuvanje ljiljana.

STAV 4/7/2019 35