Page 45 - STAV 116 25.05.2017
P. 45

Srdačni dio, izjave za štampu, pak, reflektirale su ono
          što je poenta analiza baziranih na “polupunoj čaši” (ili čak
          punoj) – uzajamno prihvatanje razlika o spornim pitanjima
          uz puno poštovanje prava na različito viđenje. Tu zgodno
          dođe kliše “saglasili su se da se ne saglase”, koji se još može
          nadograditi izraženom željom da se odnosi u onome u čemu
          se slažu – ekonomija, trgovina, investicije, odbrambena i
          energetska industrija – dalje prodube.                                ea

          trumpu ne Daju Da Formira sVoju aDministraciju
            Apostrofiranje PKK-a, pored ISIL-a, kao prijetnje turskoj
          sigurnosti, od strane Trumpa, svakako je zvučalo prijatno tur-
          skoj delegaciji. Međutim, samo dva dana nakon sastanka u
          Washingtonu, u tursku štampu našla je put fotografija Bretta
          McGurka, specijalnog predsjedničkog izaslanika u Global-
          noj koaliciji za borbu protiv ISIL-a, snimljena prošle godi-
          ne u Kobaniju, koji sjedi na sastanku pored Abdija Ferhada
          Şahina, nomme de guerre Şahina Cila, jednog od najtraženijih
          PKK terorista, za čiju je glavu u Turskoj raspisana nagrada
          od 4 miliona turskih lira (1.4 miliona dolara). To nije prvi
          put da se McGurk jarani i fotografira s PKK ubicama. To
          redovno izaziva oštre turske reakcije. Ovog je puta ministar
          inostranih poslova Mevlut Çavuşoğlu pozvao (ne u vidu di-
          plomatske note) na McGurkovu smjenu.
            To se neće desiti u dogledno vrijeme, ali to je situacija koja   euro-asfalt
          perfektno ilustrira situaciju u kojoj se nalazi Donald Trump.
          Naime, Brett McGurk je, kao i nebrojeno mnogo službenika
          u “njegovoj” administraciji, nasljedstvo od prethodne ame-
          ričke administracije. Trumpu se od početka podmeću klipovi            www.euro-asfalt.ba
          u točkove na putu da formira svoju administraciju.
            Ma šta mislili o Trumpu, činjenica je da je on očima was-
          hingtonskog establišmenta viđen kao autsajder i opasnost za
                                    stav.ba
          status quo. Kada je o vanjskoj politici riječ, status quo nalaže da
          ne treba da bude (mnogo) razlike da li na adresi Pennsylvania
          Avenue 1600 boravi demokrata ili republikanac. Vojno-in-
          dustrijski kompleks, baš kako je predsjednik Dwight Eisen-
          hower upozorio u svom oproštajnom govoru 1961. godine,
          u praskozorje Hladnog rata, odavno je uspostavio pomenuti
          status quo i postao dio establišmenta. Taj establišment uložio
          je mnogo napora posljednjih godina u podgrijavanje hlad-
          noratovskih tenzija (ni druga strana nije u tome nevina) da
          bi dozvolio jednom autsajderu da deeskalira te tenzije kako
          je obećavao u predizbornoj kampanji.
            Produkcija skandala, iza koje stoje CIA, FBI i Pentagon,
          o navodnim vezama Trumpa i njegove (predizborne) ekipe
          s ruskom administracijom, uz histerično pretjerivanje ame-
          ričkih medija da su sve to ruske marionete, vezuju mu ruke.
            Prema riječima Serdara Karagöza, glavnog urednika dnev-
          nika Daily Sabah, najvažniji moment ove posjete bio je to da
          je Trump, poslije u prethodnom pasusu opisanih okolnosti,
          rekao da bez Turske neće činiti pokrete u regiji, a da mu za
          formiranje veoma jakih i dubokih veza s Turskom treba vre-
          mena. Što se tiče Raqqe i YPG-a, to je na neki način gorka
          pilula za oba lidera – Trump je imao namjeru napraviti svoj
          plan, ali je u tome uspješno ometen. U otvorenom razgovoru
          prihvatio je turske sigurnosne brige i dao za pravo Turskoj
          da udari po YPG-u kada je potrebno.
            To je više od “saglasili su se da se ne saglase”. Osim uspo-
          stavljanja otvorenog dijaloga, prema izvještaju Murata Kel-
          kitlioğlua u dnevniku Akşam od 19. maja, tokom Erdoğanove
          posjete Washingtonu dogovoreno je uspostavljanje “crvenog
          telefona” (ili vruće linije) između njega i Trumpa. To je defi-
          nitivno mnogo više od “saglasili su se da se ne saglase”. No,
          nekako nisam iznenađen da taj “detalj” nije našao mjesta u
          (pesimističkim) analizama i izvještajima. Malo li je?   n


                                                                                                   STAV 25/5/2017  45
   40   41   42   43   44   45   46   47   48   49   50