Page 41 - STAV 116 25.05.2017

STAJALIŠTA

UOčI PETKA
Priče strave i užasa (III)

DžUNUp

Žena izađe iz dnevnog boravka i brzo se vrati. Nosila je jednu
plavu potkošulju s čipkastim obrubom. Ovu potkošulju, posebno
dizajniranu za veliki stomak, kupila joj je majka kad je bila u osmom
mjesecu trudnoće. “Hajd makar probaj, neće ti ništa biti”, veselo ga
Piše: je uvjeravala supruga. Navukao je potkošulju duboko otpuhujući.
Samedin KADIć Kao skrojena za njega! Čipke su izgledale nekako neskladno i,
naravno, gotovo perverzno na njegovim maljavim prsima

ma li išta beternije, išta baksuznije kao kao da ide go, a s ovom na sebi nije mo- jedan ashab jednom prilikom zaobišao u
kad insan osvane džunup, a s tuša, da gao nikako. ulici Poslanika, a.s., (koji je to uočio) jer je
ga streseš kao čuturu u pustinji, ni “Uzmi moju”, reče mu žena. bio džunup. Kasnije ga je Poslanik upitao
ikap da iscuri? smin uvrijeđeno. zašto ga je onomad izbjegao, a kada mu je
“Halo, ženo, šta ti je?”, ustuknu Ja-
dana naspe, ni žena, ni djeca, svi čekaju, stav.ba
ovaj saopćio razloge, Poslanik je kazao da
Upravo se to dogodilo Jasminu B. jed-
“Samo do večeras. Da ti pokupi znoj.”
“vjernik ne može biti nečist”.
nog junskog jutra koje je obećavalo još
Dok je preturao ovaj hadis po glavi, u
“Kako misliš na navučem tvoju pot-
jednu sarajevsku pustinjsku žegu. U kani-
Jasminovo auto zabi se jedan pobješnjeli
sterima nije ostalo ništa, a niko da preko
košulju?”, upita tiho, gledajući tužno na
prve treptaje crvenog svjetla na semaforu.
kao i u svemu drugome – njega. Niti je svoj pivski stomak. džip koji je jurio iz bočne ulice hvatajući
Žena izađe iz dnevnog boravka i brzo
mogao ići ovakav na posao niti se imao se vrati. Nosila je jednu plavu potkošulju Udar je bio toliko jak da je Jasmin preselio
čime okupati. Imalo je nekih vlažnih ma- s čipkastim obrubom. Ovu potkošulju, na licu mjesta. Znam da ste šokirani ovom
ramica, ali nije njima mogao isprati usta posebno dizajniranu za veliki stomak, nesrećom, ali smrt u ovakvim slučajevima
i nos. Bilo je, doduše, pola flašice kisele kupila joj je majka kad je bila u osmom uglavnom iznenadi ne pružajući nam ni-
vode u frižideru, ali jednostavno mu se mjesecu trudnoće. “Hajd makar probaj, kakva dodatna tumačenja.
učini da bi to bilo izigravanje s gusulom. neće ti ništa biti”, veselo ga je uvjeravala Šta se dalje događalo, nema potrebe
Šta sad da radi: da ispere usta i nos kise- supruga. Navukao je potkošulju duboko detaljno prepričavati: saobraćajna pomet-
lom vodom, a da se onim maramicama otpuhujući. Kao skrojena za njega! Čipke nja, vriska vozača džipa, rotacije, sirene.
prebriše? Diže blago desnu ruku u izrazu su izgledale nekako neskladno i, naravno, Već je sutradan Jasmin ležao na teneširu
nekog neodređenog gađenja. gotovo perverzno na njegovim maljavim lokalne gasulhane, a efendija, s kojim Ja-
Žurio je na posao. Nema šta sad da se prsima, jer, kad se pogledao u ogledalu, u smin nikad nije bio u dobrim odnosima i
misli, uzet će tejemum, kao što je to stara njemu ugleda nekog jadnog sredovječnog s kojim se nekoliko puta čak javno spor-
dobra ulema radila. Potra dlanovima po muškarca okićenog čipkastom trakom on- ječkao, upravo je s pomoćnikom ulazio
zidu, pa po licu i rukama do lakata. Ali, dje gdje je bio najrutaviji. “Do večeras”, u gasulhanu, obuven u duboke gumene
opet se nekako osjeti prljavim. Možda bi zamoli ga žena, postavljajući mu logično čizme i s keceljom od prsa nadolje. Vi-
trebao presvući ovu potkošulju, ima joj dva pitanje: “Ko će te zagledati?” Potkošulja djevši mejita na teniširu, efendija duboko
dana. Izvukao je ladicu u kojoj mu stoji je bila čista i lijepo je mirisala. Osim cvjet- i tužno uzdahnu, reče tiho “la havle ve la
bijeli veš, ali, nakon što je sve prerovio i nih dezena, bila je sasvim u redu. kuvvete illa billah” i pokaza pomoćniku
bijesno izbacio cijelu ladicu, nije bilo ni- Žurio je na posao. Zakopča plavu ko- na šlauf. Krenuše da raspremaju mejita
jedne potkošulje. Zovnu ženu. Ona mu je šulju preko ženine trudničke potkušulje kad se ispod krvave plave košulje ukaza
objasnila kako mašina sinoć nije oprala, i izađe napolje. Jutro je bilo ugodno, ali čipkasta potkošulja poput tartufa u mr-
kao što nije ni preksinoć, ni noć prije. Da- kada sjede u auto, izloženo suncu već ne- kom labirintu zemlje, poput lokvanja is-
nju je struja bila slaba zbog nekih radova koliko sati, zapahnu ga ustajali vreli zrak. pod trske i šiblja.
i mašina jednostavno nije imala dovoljno Shvativši koliko će se danas znojiti, bi mu “Ko bi rekao”, pomisli efendija i za-
napona. Nakupilo se veša, puno kupatilo. drago što je makar obukao čistu potkošu- tvori Jasminu oči – ni kao prijatelj, ni kao
Šta sad, subhanallah, da radi? Nije lju. Reče “bismillah” i krenu. Usput mu dušmanin, već kao neko ko na šalteru gasi
navikao hodati bez potkošulje, to mu je – na njegovu radost – pade na um kako je svjetlo u gasulhani. n

STAV 25/5/2017 41