Page 82 - STAV 116 25.05.2017

KULTURA

Piše: Filip Mursel BEgOVIć Istraživanje koje otkriva životne sudbine
urednik@stav.ba
bosanskohercegovačke dijaspore

ovinarka Adisa Begić rođena je 1986.
u Bihaću, a krajem 1994. godine iz- iZBjeglice iZ BiH
bjegla je s porodicom u Austriju.
nPoslije završene gimnazije, u Beču
je studirala komunikologiju. Radi kao novi- smatraju se Za
narka za više austrijskih medija, a nedavno
joj je izašla knjiga na njemačkom jeziku pod
naslovom Živjeti, preživjeti rat, istraživački najBolje integrirane
rad u kojoj nam donosi svojevrsni presjek
životnih sudbina bosanskohercegovačke
dijaspore u Austriji. migrante u austriji
Preokupacije protagonista knjige jeste
rat i djetinjstvo, školovanje, izbjeglištvo, is-
hrana i Srebrenica. Begić je primijetila da se Oni su radne kolege, komšije i prijatelji mnogih austrijanaca, ali
za ljude koji su izbjegli iz BiH rat nije zav- rijetko će kome ispričati svoju priču o ratu. U školama u austriji jako
ršio njihovim dolaskom u Austriju. I dalje
su se borili za opstanak i brinuli za voljene se malo uči o bivšoj jugoslaviji i o tome kako je došlo do agresije na
osobe koje su ostale u ratu. Većina izbjeg- Bosnu i Hercegovinu. Taj nedostatak informacija mijenja istraživanje
lica nije ni bila svjesna razmjera teških is-
kustava koja su preživjeli, ali traume ih do novinarke adise Begić i njena knjiga na njemačkom jeziku pod
danas prate. Sedam intervjuiranih, kako naslovom Živjeti, preživjeti rat
su se u intervjuima otvarali sagovorniku,
pokazuju da bol, još uvijek svježe rane i
sjećanje na rat nisu uspjeli emotivno ura- za adekvatnu pomoć. Danas se izbjeglice iz
vnotežiti i potisnuti. Bosne i Hercegovine smatraju kao najbolje
Adisa Begić objasnila je za Stav da je integrirani migranti u Austriji”, kaže Begić.
njena motivacija za istraživanje o ovoj temi Prva priča predstavlja Hurku, koja je
izrasla iz potrebe da se doživljaji vezani za 1992. imala 26 godina i izbjegla je s troje
ratni period zapišu, a ne da ostanu samo kao djece u Austriju. Njezina priča detaljno opi-
stav.ba
dio međusobne izmjene utjehe onih koji su suje paniku, haos, tugu i druge emocije koje
preživjeli slične životne priče. “Ljudi koji prolaze kroz glavu osobe koja mora bježati
su došli početkom devedesetih u Austriju ne bi li spasila goli život. Lejla danas živi i
integrirali su se vrlo dobro u društvo, rade radi u Beču, gdje je završila studij slavistike,
i studiraju. Taj proces integracije pretežno a u svojoj priči opisuje trud tadašnjih Tito-
je završen. Tokom istraživanja protagonis- vih pionira i omladine da se mobiliziraju
ti nisu pominjali niti psihološku podršku protiv rata. Govori i o količini razočarenje
niti terapije nakon trauma koje su preživjeli. onog momenta kada uviđa da se rat ne može
Vlada Austrije bila je preokupirana izbjegli- zaustaviti. Lejla se sjeća da je školska godina Adisa Begić
cama, tako da nije bilo dovoljno kapaciteta ponekad trajala samo par mjeseci, da su učio-
nice bile mračne jer su prozori bili zakovani. vojsku. Danas živi u Beču i radi kao dok-
T reća priča također tematizira djetinjst- tor u bolnici blizu glavnog grada Austrije.
vo i rat. Esma je danas univerzitetski pro- Posljednja priča u knjizi obrađuje tragediju
fesor, a kao dijete je s porodicom izbjegla u Srebrenice kroz priču Saliha, bečkog studen-
Beč, gdje i danas živi. Bila je svjedok raz- ta koji opisuje djetinjstvo u Srebrenici, sva-
govora odraslih o ratu, pucnjava u gradu i kodnevni život i opstanak u gradu i želju da
rastanka od oca, te prvih neizvjesnih dana se konačno naspava jer se gotovo svake noći
u izbjeglištvu u kojima osjeća zbunjenost morao skrivati u skloništu. Salih je u geno-
u novoj sredini čiji jezik ne govori. Inter- cidu izgubio oca, a pokopao ga je tek 2013.
vju s Asimom iz Gornje Austrije obrađuje Na koncu bismo mogli reći da su pro-
temu ishrane u ratu. Šta se kuhalo i kako tagonisti knjige i dalje vezani za Bosnu, i
se preživljavalo bez osnovnih namirnica. ljubavlju i traumom podjednako, u Aus-
Apsolventica Ekonomskog fakulteta u Beču triji žive, a svoj rodni kraj prizivaju u sva-
Melisa ispričala je kako je rasla bez oca. Iako kodnevnim mislima. Oni su radne kolege,
su izbjegli početkom rata, on se i dalje dra- komšije i prijatelji mnogih Austrijanaca, ali
matično odigravao u njihovoj garsonjeri, a rijetko će kome ispričati svoju priču o ratu.
odrasli su nestrpljivo iščekivali vijesti i po- “U školama u Austriji jako se malo uči
zive iz rodnog kraja. o bivšoj Jugoslaviji i o tome kako je došlo
Senad je iz Bijeljine izbjegao 1994. i do agresije na Bosnu i Hercegovinu. Iz tih
svjedoči o obrazovanju tokom rata te mal- je razloga bilo izuzetno važno da se knjiga
tretiranjima kojima je zbog svog imena bio napiše na njemačkom jeziku jer je namije-
izložen. Mladić je odlučio da sa 17 godina njena ljudima koji žive i odrastaju u Aus-
napusti domovinu jer je dobio pismo za triji”, zaključit će Begić. n

82 25/5/2017 STAV