Page 21 - STAV broj 412

STAJALIŠTA

KRIVO SRASTANJE
PUT ZA NEMONTREAL
DOĐE LI SVE NA SVOJE,

PRIJE ILI POSLIJE

Slušam kako predlaže da dođemo u Montreal, ali šutim, ne
prekidam ga. Veli, poslat će nam novac za put, pismo garancije
i formulare koje trebamo popuniti i poslati poštom u Beč, u
Ambasadu Kanade ili konzulat, ne sjećam se tačno. Pa, nastavlja
Piše:
Sadik IBRAHIMOVIĆ dalje, valja nam sačekati njihov odgovor, pa, ako sve bude uredu,
otići u Beč na intervju, pa ponovo sačekati njihov odgovor, pa...
Puče veza. Nije se ponovo javio. Ode i D. i Beč i Montreal.

ila je jedna od poratnih godina. I, očito nezadovoljni ili čak frustrirani onim pismo garancije i formulare koje trebamo
Prva, čini mi se. Da, prva. Prola- što jesu, eto, pa makar i nazor, nastoje biti popuniti i poslati poštom u Beč, u Ambasa-
zim gradom. Zastajkujem, gledam. ono što naprosto nisu – književnici. du Kanade ili konzulat, ne sjećam se tačno.
BSve je još svježe, svuda naokolo ne- Još jednom pogledah u plakat, kisel- Pa, nastavlja dalje, valja nam sačekati njihov
brojeni ožiljci na tijelu izranjavanog grada. kasto se osmjehnuh, od muke valjda, gur- odgovor, pa, ako sve bude uredu, otići u Beč
Smrkavalo se. Sivo i jako hladno januar- nuh promrzle ruke dublje u džepove i na- na intervju, pa ponovo sačekati njihov od-
sko predvečerje gasilo je još jedan dan, be- stavih dalje. govor, pa... Puče veza. Nije se ponovo javio.
zličan, nikakav, uludo protraćen u potrazi – Eh, dobro si! Zvao je D. – reče A. kad Ode i D. i Beč i Montreal.
za bilo kakvim poslom. Dok koračam ka uđoh u kuću. U D. dobre namjere nisam sumnjao,
kući, razmišljam kako su me nekad ovakva – Koji D.? ali, premda sam za odlazak imao više no
predvečerja, tiha i pusta, prožimala začud- – Kako koji? Onaj D., tvoj prijatelj, onaj osnovane razloge, iz Tuzle mi se, barem u
no oprečnom nutarnjom mješavinom sjete, koji je, kad se moglo, a njemu se moglo, na to vrijeme, zaista nikud nije išlo, a A. o D.
ushita i snažnog poriva da pišem, bilo šta, vrijeme šmugnuo u Montreal. Kaže, javit prijedlogu ništa nisam rekao – navaljivala bi
bilo o čemu. A sad... Sad ništa. Ni sjete ni će se za pola sata. kao osica na mene, zasipala me mnoštvom
ushita, samo snažna želja da čim prije sti- – Zamjeraš mi nešto? argumenata, logičnih, realnih, zasigurno i
gnem kući, a razlog je prozaičan i s pisanjem – Baš ništa. Biti žena sjajnog spisate- spočitavala štošta, pa bih na koncu, htio –
nikakve veze nema – hladno mi je, drhtim lja velika je čast i privilegija. Mnoge žene ne htio, morao popustiti.
od ledene studeni. o tome mogu samo sanjati, a meni se, eto, Međutim, koncem iste godine, a nakon
Prolazeći kroz Klostersku ulicu, pažnju taj san ostvario. duge i ustrajne borbe, dobio sam odlično
mi privuče plakat na kojem je pisalo: Knji- – Sarkastična si. plaćen posao u jednom velikom i dobro mi
ževno veče s A. N. – promocija knjige Tra- – Pa, dobro, jesam malo, ali bio sjajan spi- znanom evropskom gradu, gradu u kojem
ganja. Promotori: taj i taj, ovaj i onaj i svi satelj ili ne, bio lovator ili ne, ti si moje sve, sam sredinom osamdesetih godina bora-
redom književnici, a nisu. Nešto ranije, u iz- nikom te ne bih dala. Eh, sad će i kahva, pa vio, proveo dio mladosti, gradu koji me je
vjesnoj štampariji kamo sam nekim poslom ćeš mi polahko, od riječi do riječi, ispričati u znatnoj mjeri formatirao, podučio mnogo
ili potrebom navratio, došla mi je do ruku gdje si i od koga danas uzalud tražio posao. čemu. Bio sam zadovoljan što mu se pono-
N. knjiga, ova ista, pod imenom Traganja. U – A ti to znaš? Vidovita si? vo vraćam. Tek kad sam s firmom dogovo-
dokolici, dok sam čekao nekog, pročitao sam, – Molim te, ne potcjenjuj me, sve ti na rio sve detalje, prošao kroz papirologiju i
onako snogu, desetak stranica iznimno lošeg licu piše! potpisao ugovor, jednogodišnji, obavijestio
proznog teksta pretrpanog pretencioznim I, zaista, javi se D. iz dalekog Montreala. sam ženu o tome.
mudroserskim infantilijama, no, ipak, ono Zahvaljujući tzv. mješovitom braku, a takvi – Eto, napokon smo izašli iz začaranog
što me je ponukalo da zastanem i pažljivo bračni parovi bili su privilegirani i relativno kruga. Izgleda da ipak sve dođe na svoje,
iščitam promotivni plakat bila je odredni- lahko (dakako, svojevoljno, bez ikakve pri- prije ili poslije – reče A. kad sam joj saop-
ca – književnik uz ime i prezime promotora sile) napuštali Tuzlu, odlazi s porodicom u ćio da putujemo.
ove knjige. Dakle – razmišljam dok gledam Kanadu, nekako sredinom rata. Šutio sam. A stoga što nisam baš uvje-
u imena promotora – razum pita: Ako danju Osjećam, uzbuđen je. Postavio bi hilja- ren da u ovoj dionici naše sveukupne egzi-
radiš kao pravnik i živiš od toga, a noću pi- du pitanja, ali prvo ispucava ona kurtoazna: stencije, dionici koja se životom zove, prije
šeš škrabotine “za svoju dušu” koje katkad kako smo, kako su nam djeca, šta radimo, ili poslije sve dođe na svoje (ako je to smrt,
objaviš i niko ih ne čita, šta si onda? Jesi li a potom prazni šaržer znatiželje i raspituje onda uredu), ali u našem slučaju i tom prigo-
ono što jesi ili ono što misliš da bi trebao se za zajedničke nam prijatelje: ko je tu, ko dom, makar nakratko, zaista jeste tako bilo.
biti? A, koliko znam, a znam, promotori N. nije, ko je ovo, ono... Slušam i kako predlaže Helem, kako god, spakirali smo se i
knjige dobro su uhljebljeni pravnici, ekono- da dođemo u Montreal, ali, šutim, ne pre- otišli, tiho, pretiho. S nekoliko kofera i bez
misti, inžinjeri... Riječju, pisci-rekreativci. kidam ga. Veli, poslat će nam novac za put, osvrtanja. n

STAV 27/1/2023 21