Page 16 - STAV broj 289

POLITIKA

i kulturnim prostorom već i na njenim
većinskim narodom Bošnjacima. Goto- Sve balkanske integracije
završile su u krvi
vo svaki od problema koji su Bošnjaci
imali ili još imaju sa samima sobom,
svoje početke, ali i suštinske razloge ima
u onim historijskim periodima kada je
Bosna i Hercegovina bila ili u procesu
“reintegracije” ili već “integrirana” sa
svojim susjedstvom.
Krenimo od onog najvažnijeg i osnov-
nog pitanja za jedan narod, pitanja nje-
gove identitetske posebnosti. Takozvani
“problem bošnjačkog identiteta” posta-
je problemom tek nakon 1878. godine,
tačnije nakon prve moderne integracije
bošnjačkog životnog prostora s nekim
od susjednih bliskih, ali ipak različitih
naroda. Sami čin degradacije značaja
granica Bosne i Hercegovine, gdje one
umjesto državnih ili čak civilizacijskih
postaju tek administrativne ili pokra-
jinske, automatski je pokrenuo proces
svođenja Bošnjaka na problematičnu i
osporavanu manjinu. To je postalo još
izraženije nakon 1918. godine, kada u
procesu “integracije južnoslavenskog
prostora” Bošnjaci, u odnosu na Srbe i
Hrvate, u okviru zajedničkog državnog
teritorija postaju još izrazitija manjina.
Tek u takvom kontekstu slabljenja grani-
ca Bosne i Hercegovine, te neometanog
državno-pravnog i teritorijalnog pove-
zivanja bosanskohercegovačkih Srba i
Hrvata sa svojim maticama, Bošnjaci i
njihov zasebni identitet, kao jedina bra-
na ili podjeli ili utapanju Bosne i Herce-
govine u neki od nacionalnih prostora
susjednih naroda, počinju predstavljati
problem koji se nastoji sistematski “rije- legitimitet i legalitet takvim nasrtajima zdvojnost pa čak i odrođenja i otpad-
šiti” – i to po svaku cijenu. Nije potrebno na Bošnjake i Bosnu i Hercegovinu. ništvo. To je pogotovo bio slučaj u onim
podsjećati da su se “rješenja bošnjačkog To je ostavilo itekakve posljedice na historijskim periodima kada je postoja-
problema” kretala od asimilacije, preko bošnjački narod, koji se u tako nepovolj- la organizirana i sistematska kampanja
protjerivanja, pa do genocida, no poenta nim uvjetima morao snalaziti kako bi kulturološke asimilacije Bošnjaka. Tre-
je da je upravo slabljenje ili nepostoja- uopće opstao. Instinktivna disimulaci- balo je više decenija i nekoliko genera-
nje čvrstih i jasnih granica te svođenje ja i mimikrija progonjenih i izopćenih, cija da bi se posljedica takvih devijaci-
ili, bolje rečeno, “integriranje” Bosne i tako tipične za sve ugrožene zajednice i ja nekako ublažile, pri čemu je dolazilo
Hercegovine pod isti krov s okolnim dr- narode, s vremenom i sa smjenama gene- – a i sada dolazi – do mnogih lutanja i
žavama i narodima, ono što je poticalo, racija, kod nemalog broja Bošnjaka pre- dvojbi. Čak ni popis iz 2013. godine, na
omogućavalo, ali vrlo često čak i pružalo rasli su, nažalost, u pravu identitetsku kojem se bošnjački narod jasno i glasno
izjasnio ko je i šta je, nije doveo do za-
ustavljanja raznoraznih pokušaja da se
ponište rezultati bošnjačke emancipacije
Ako bi Bosna i Hercegovina ušla u takve integracijske i kulturne renesanse.
Navedimo samo dva takva primjera:
procese sa Srbijom, vjerovatno više nikada iz njih ne bosanstvo i zajednički jezik. Današnje
bi mogla izaći niti kao cjelovita, a niti kao suverena takozvano bosanstvo tek je zamjena za
nekadašnje jugoslavenstvo, a što je di-
država, a Bošnjaci bi se opet sveli na narod bez države. rektni produkt nastojanja da se Bošnjaci
integriraju u “jugoslavensku zajednicu
Bošnjački politički predstavnici, predvođeni rahmetli naroda”. Čak i kada je nestalo te državne
Alijom Izetbegovićem, već su jednom odbili takvu vrstu tvorevine i njenog asimilacijskog priti-
ska, ostale su takve vrste posljedica. Da
kapitulacije te poveli Bosnu i Hercegovinu u nezavisnost, današnje bosanstvo nije nikakav “bo-
sanski” već prije “regionalni patrioti-
a Bošnjake uvrstili u red državotvornih evropskih naroda zam” i integralizam, pokazuje zanimljiva

16 17/9/2020 STAV