Page 3 - STAV broj 306

UVODNA RIJEČ

Elvir Musić

Zbog čega nam se dešava sve što nam se dešava
JESMO LI

ZABORAVILI

ZAJEDNIČKE

VRIJEDNOSTI

Čovjek je izuzetno začudno biće. U mjeri smo navikli na razjedinjenost da vrijednosti nosimo u svojim nutrinama
stanju je pregrmjeti najteže nedaće, pre- nam više nisu strane ni pojave koje se iz i koje vrijednosti baštinimo u riznicama
broditi najveće probleme i otrpjeti najbje- te razjedinjenosti javljaju u formi mržnje, naslijeđa ovog naroda.
somučnija iskušenja i, nakon izvjesnog prezira, netrpeljivosti, zavidnosti, nije- Ne uspijemo li osvijestiti vlastite in-
vremena, zaboraviti. U stanju je uživati u kanja svega dobrog i isticanje svega što dividualne i kolektivne vrijednosti, bit
blagodatima, veličati trenutak bez osku- je loše. Navikli smo da različiti pogledi ćemo poraženi, a s tim će porazom u opa-
dice i duši i tijelu priuštiti sve lijepo što na prošlost, sadašnjost i budućnost ove snost biti dovedeno sve ono što bismo
mu se nudi, a kada ga nakon obilja zade- države znače i apsolutnu različitost koja trebali čuvati i njegovati kao zajedničku
si nedaća i kada mu svakodnevicu ispune jedan te isti narod dijeli na različite gru- vrijednost, uključujući i državu. Poraženi
iskušenja, ponovo ispoljava tu svoju skri- pe koje više nemaju nikakvog osjećaja ćemo biti i ako ne definiramo zajednič-
venu odliku pomoću koje će ono lijepo i za ono što ih međusobno vezuje u tkivo ke vrijednosti već dozvolimo drugima
uspješno... zaboraviti. I baš taj zaborav je jednog naroda, a to su zajedničke vrijed- da nam ih definiraju, varajući nas da to
nešto što čovjeka u konačnici odvodi u lu- nosti. Porazmislimo li detaljnije o svom nismo u stanju učiniti sami. Ili su nam,
tanje bespućima ništavila koje ga sputava trenutnom stanju, shvatit ćemo da nam možda, drugi već definirali ono što mi
u svakom pokušaju da se sjeti osnovnih sve navedene pojave, da nam svaki pre- danas smatramo vrijednostima. U tom
vrijednosti kojim kao ljudsko biće i kao zirni pogled na onoga koji glasa za neku slučaju otvara se drugi niz pitanja: Da li
član zajednice treba težiti. Sputava ga da drugu političku opciju, da nam svako is- smo poraženi onog trenutka kada smo se
se sjeti vlastite vrijednosti u mozaiku op- poljavanje netrpeljivosti prema drugom počeli uklapati u tuđe vizije procesa koji
stojnosti jednog naroda, pa tako, zanesen i drugačijem – ma ko taj drug i druga- su iznimno bitni za naše bivanje dijelom
iz tog mozaika, najprije počinje uklanjati čiji bio – kazuje o vrlo niskom stepenu svijeta koji nas okružuje, samoprevareni
sebe da bi potom za sobom počeo povlačiti političke i kulture uopće. Zapitamo li onog časa kada smo pomislili da je naj-
i druge. Mozaik koji bi trebao opstajati na se zašto je to tako, ponovo ćemo doći do bolje rješenje djelovati u okvirima defi-
temeljima zajedničkih vrijednosti u tom istog odgovora: Zato što smo zanemarili nicija koje nam ne daju priliku da ispo-
slijedu urušava, jer se urušavaju i nestaju zajedničke vrijednosti. ljimo vlastite mogućnosti i kapacitete,
vrijednosti na kojim je u stanju opstajati. Poželimo li se odbraniti od tvrdnje o i uspavani onog trenutka kada smo se
Složit ćemo se da je iza nas izrazito zanemarenim vrijednostima i ustvrditi da uvjerili da nismo u stanju biti zvijezda-
teška godina koja nam je promijenila nam se razlikuju definicije tih vrijednosti, ma vodiljama svima koji nas okružuju?
način života. Vjerovatno ćemo se slo- opet ćemo morati prihvatiti logički zaklju- Ili, možda, i nismo poraženi. Možda ni-
žiti i da je bila ispunjena brojnim ne- čak da su definicije te koje nešto opisuju smo u stanju za bolje, veće, kvalitetnije
milim događajima, od kojih se možda i da razlike u opisu istovremeno znače i i učinkovitije. Ne bi svijet propao ni da
i ponajcrnji dogodio u novogodišnjoj razlike u opisanom, a ako se opisi razli- nismo. Propao bi samo kada ne bismo
noći. Međutim, zapitajmo se koliko će kuju, tada se razlikuje i opisano po svojoj pokušali da i sebi i drugima pokažemo
nas razjedinjenost ovog naroda ubrojati suštini. Skraćeno rečeno, razjedinjenosti koliko, uistinu, vrijedimo i koliko smo
među teške situacije koje su obilježile smo izvrgnuli i zajedničke vrijednosti, a u stanju svoja djela temeljiti na vrijed-
godinu iza nas. Zašto je to tako? Da li bez tih vrijednosti ne možemo dalje. Ili, nostima zajedništva koje bi nas trebale
se odgovor krije u činjenici da smo na možda, možemo, ali u neželjenom smjeru. krasiti kao one koji slijede najplemeni-
tu razjedinjenost po skoro svim osnova- Da bismo shvatili koje su nam zajedničke tijeg i najsavršenijeg koji je poslat kao
ma, jednostavno, navikli? Da, u tolikoj vrijednosti, najprije moramo shvatiti koje milost svjetovima. n

urednik@stav.ba

STAV 14/1/2021 3