Page 108 - STAV broj 304-305
P. 108

Kišna dova za Hercegovinu                            Gradačac
         ZBOG ČEGA NAM JE VAŽNIJI POŽAR                       LJILJAN NA “KAPIJI BOSNE”
         U SPLITU OD ONOG U LJUBINJU

         Dok su gotovo svi mediji nadugo i naširoko prenosili vijesti iz  Spomenik je na vojnoj koti 449, na brdu Bandera, nazvanom
         Splita, o Nevesinju i Ljubinju jedva se moglo naći nekoliko redaka  tako valjda po tome što dominira ovim krajem – gotovo cijelom
         iz saopćenja Civilne zaštite RS-a i izvještaja lokalnih portala.  Posavinom. Od spomenika se kao na dlanu vide Gradačac,
         Istovremeno, na društvenim mrežama bilo je aktuelno “kolektivno  Brčko, Modriča, Odžak, Šamac, a za lijepih dana čak i zvonik
         plakanje” za Splitom, ali ne i Ljubinjem, Nevesinjem, Mostarom,  đakovačke crkve s one strane save. U svakom su se ratu
         Čvrsnicom... Bosanci i Hercegovci ponašali su se kao da je Split  vojske borile za ovu kotu, pa i u posljednjoj Agresiji na Bosnu
         bosanskohercegovački grad, a bosanskohercegovački gradovi, u  i Hercegovinu.
         najmanju ruku, srpski ili hrvatski, da ne kažemo kineski.  Stav, br. 128, 17. 8. 2017.
         Stav, br. 125, 27. 7. 2017.























          Edina Hondo, uposlenica Željeznica Federacije Bosne i Hercegovine  Od Nezuka do Potočara
          NA DININ ZNAK I VOZOVI STAJU                        MARŠ MIRA NA STAZI SMRTI

                                                              “Ja sam išao na početku kolone. Bio sam među prvima, tako
          Na željeznicama u BiH rijetkost je vidjeti ženu u ulozi otpravnice   da nisam doživio patnju onih koji su bili poslije nas. Većina ih,
          vozova. Ovo radno mjesto, koje iziskuje veliku koncentraciju,   nažalost, nije došla. Bilo je teško kontrolirati tako veliku kolonu
          odgovornost i snalažljivost, nekada je bilo rezervirano samo za   i oni su napadali gdje su vidjeli da je kolona najslabija. Cijeli
          muškarce. Za željezničku stanicu Čelebići specifično je to da   taj put je bio jedan pakao. Bez hrane, vode, adekvatne odjeće
          su tu, od ukupno osam u Federaciji, uposlene čak tri otpravnice   i obuće. Čovjek bi nekako bez toga, ali smrt je u tom putu bila
          vozova. Jedna je od njih i konjičanka Edina Dina Hondo.  nešto normalno. Nismo mi imali kad ni oplakati naše mrtve.
          Stav, br. 164-165, 26. 4. 2018.                     Zato ćemo plakati dok smo živi”, sjeća se Jasmin Sinanović
                                                              i kaže da je na početku ovogodišnjeg Marša mira bilo teško.
                                                              Stav, br. 175, 12. 7. 2018.



         108  31/12/2020 STAV
   103   104   105   106   107   108   109   110   111   112   113