Page 113 - STAV broj 304-305
P. 113

Ahmed Mešić, najstariji čovjek u Jablanici          Dvadeset godina od preseljenja znamenitog kaligrafa
          LOVAC, HADŽIJA I PARTIZAN SAVE                      EŠREF EF. KOVAČEVIĆ, KOVAČ
          KOVAČEVIĆA                                          PISANE RIJEČI

          “Vazda smo nešta morali birati, ili ćeš u partizane ili u ustaše, ili  Bosanskohercegovačka likovna kritika vapi za iscrpnom studijom
          si Srbin ili Hrvat. A ono nisi ništa od svega ovoga. A sad ću ti  o Ešrefu ef. Kovačeviću. Ovaj umjetnik nije samonikla divlja
          pričati kako sam otišao u partizane, u brigadu Save Kovačevića.  ruža već jedan prefinjeni primjerak na čije su usmjerenje u
          1942. Godine došli mi u Ostrožac. Napali naši na Bradinu, pobili  kaligrafiji utjecali njegovi srednjoškolski profesori. Za one koji
          hin Nijemci, ništa od njih nije ostalo. Došla riječ da sve što je  ne znaju, lanac prenošenja znanja jedna je od najbitnijih karika
          sposobno mora u vojsku. Meni 19 godina, bio sam k’o čigra.  u islamskoj tradiciji, pa tako i u kaligrafiji. Prema predaji, svi
          Burazer mi je bio četiri godine mlađi, pa je ostao kući, da bi  kaligrafi svijeta preko svojih učitelja neprekinutim lancem vežu
          kasnije došao i on, šta ćeš. I ja pravo u brigadu Save Kovačevića”  se za Aliju, r. a., odnosno časnog Poslanika, a. s.
          Stav, br. 229, 25. 7. 2019.                         Stav, br. 56, 31. 3. 2016.






















          Ibrahim Jahić Čiko, kapetan, politolog i dobitnik “Zlatnog ljiljana”  Razgovor o kaligrafiji u ružičnjaku stolačke tekije
          “AKO BUDE TREBALO, ZA BOSNU ĆU  HAZIM NUMANAGIĆ: KALIGRAF
          OPET RATOVATI”                                      OSMANSKE FORME I PERZIJSKE
          “Penzioniran sam kao kapetan u vojsci, a bio sam na početku  SLOBODE
          od strijelca pa nadalje. Bio sam starješina i od početka sam   Numanagićev talent, protkan željom stalnog propitivanja, bliži
          imao čin. Cijeli rat sam ratovao, dva puta su me poravnali sa   je slobodnom perzijskom duhu negoli strogim osmanskim
          zemljom, ali eto, svaki put sam ustao. Prvi put su me ranili u   normama. Ipak, on je prije svega kaligraf koji baštini osmansku
          aprilu 1994. godine, a drugi put 24. jula 1995. godine na ulazu   tradiciju, pa bi se moglo kazati da se njegova kaligrafija zasniva
          u Doboj. Tada sam dobio metak u glavu. Kad se to kaže, to   na osmanskoj formi, ali perzijskoj slobodi.
          obično znači ‘al-Fatiha’.”                          Stav, br. 57, 7. 4. 2016.
          Stav, br. 285, 20. 8. 2020.




                                                                                                  STAV 31/12/2020 113
   108   109   110   111   112   113   114   115   116